Za one koji se barem malo razumiju u funkcionisanje pravosuđa i krivične predmete uopšte, jasno je da su sve akcije proizvod istraga koje su se vodile mnogo ranije, nakon čega su predmeti bili arhivirani u tužilačkim ladicama.
Zvuči poznato, zar ne.
Zli jezici reći će da je isto i kod nas u BiH, ali nije, barem ne u cijeloj BiH. U Federaciji BiH, onom “gorem dijelu” procesuiraju se predmeti visoke korupcije, hapse se osumnjičeni za zloupotrebe, a već postoje i pravosnažne presude.
Istovremeno u Republici Srpskoj potpuno je drugačija priča, muk i tišinica. Čak i oni predmeti koji se trenutno procesuiraju, a mogu se nabrojati na prste jedne ruke, polako padaju u zaborav.
Tako je potpuno neizvjesno kada će biti nastavljeno suđenje Branislavu Zeljkoviću u predmetu “Korona ugovori”, a o njegovom okončanju i pravosnažnoj presudi da ne govorimo.
Drugi predmet, onaj protiv bivšeg premijera Republike Srpske Aleksandra Džombića takođe je “zapeo”.
Nakon što je Vrhovni sud RS ukinuo oslobađajuću presudu, suđenje je ponovoljeno, a pitanje je da li će ovaj postupak biti okončan osuđujućom presudom.
Buđenje tužilaštava u Srbiji nakon političkih promjena ponovo je otvorilo pitanje koje se u Republici Srpskoj godinama uporno izbjegava, zašto ovdašnje pravosuđe gotovo da nema konkretnih rezultata kada je riječ o procesuiranju visoke korupcije?
Dok javnost u Srbiji svakodnevno prati hapšenja i otvaranje predmeta protiv osoba iz političkih i poslovnih struktura, u Republici Srpskoj takvih epiloga nema ni na vidiku. Nema pravosnažno okončanih predmeta visoke korupcije koji bi pokazali da pravosuđe može i hoće da posegne za onima koji raspolažu političkom i ekonomskom moći.
Može li pravosuđe zaista biti nezavisno u sistemu u kojem ista politička struktura upravlja decenijama, pitali smo profesora Vitomira Popovića, koji nije pokušavao da uljepša stanje.
– Iako bi trebalo biti nezavisno, pravosuđe se prilagođava i poprima određene stvari društva. Trebalo bi biti nezavisno, ali da budem iskren, nije. Postoji li šansa da ga učinimo boljim, a da ne promijenimo vlast? Ne postoji šansa- ocijenio je Popović.
Kao ilustraciju naveo je upravo aktuelna dešavanja u Srbiji, gdje su nakon političkih promjena na površinu počeli izlaziti predmeti koji su godinama čekali na postupanje.
– U Srbiji je klasičan primjer. Sada se probudio glavni tužilac Srbije. Predmeti se čuvaju u ladicama i kada zapne, onda se rade, ali to govori da nema profesionalizma. Nešto što je bilo krivično djelo prije pet godina tada se trebalo i procesuirati, a ne nakon toliko vremena. Sada gubi već na značaju. Gubi se i ta generalna prevencija. Loša poruka se šalje i ostalima – upozorio je Popović.
Kada je riječ o Republici Srpskoj, ocjena profesora je još direktnija.
Na pitanje kako objašnjava činjenicu da nema pravosnažno okončanih predmeta visoke korupcije, Popović je ocijenio da pravosuđe u tom segmentu uopšte ne radi posao.
– Ako negdje ima korupcije, onda je najviše kod nas – poručio je Popović.
Borba protiv korupcije u Republici Srpskoj sve viši liči na neku bajku, jer ako korupcija postoji, ako se o njoj govori i ako se na nju upozorava, gdje su istrage, optužnice i pravosnažne presude?
Pravosuđe ne može biti nezavisno samo na papiru. Njegova nezavisnost mjeri se spremnošću da postupa jednako prema svima, bez obzira na funkciju, političku moć ili bliskost sa onima koji odlučuju.
Sve dok se predmeti visoke korupcije ne budu završavali konkretnim sudskim epilozima, priča o nezavisnom pravosuđu u Republici Srpskoj ostaće samo mrtvo slovo na papiru.
No, naravno da bi se nešto zaista promijenilo narod bi umjesto da proslavlja tuđe uspjehe trebao zasukati rukave i izboriti se za bolje, ako ne više zbog sebe, onda zbog onih koji dolaze.
U Republici Srpskoj za dvije godine obustavljeno više od 7.000 istraga
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.