Dragi Glogi,
Čitam tvoju poruku od prije neki dan: “Znam da će biti dobro… Pričaćemo… Samo malo da prođe ovo ludilo… Što kažu, Srbi pamte do četvrtka, tako da se čujemo za vikend, a do tada, evo ti par viceva…” Jesenas smo, čekajući prevoz na aerodromu u Bostonu, pravili planove da nešto radimo zajedno. Rekao si “radićemo sigurno ili ovdje ili tamo”. Onda ti je stigla poruka i poskočio si kao malo dijete: “Dobio sam nagradu u Londonu!”. Bila je to nagrada za najboljeg glumca prestižnog evropskog festivala. Svi smo, ponijeti tim osjećajem velikog ponosa, odigrali posljednje izvođenje “Hadersfilda”. I te noći sam te, kao i na cijeloj kanadsko-američkoj turneji, gledao na sceni, sa strane, nem od sreće što prisustvujem jednom čudesnom predavanju i davanju sebe glumi kakvo nikada ranije nisam vidio napisao je Žarko i nastavio:
Moja nastarija kćerka je godinama imala svog omiljenog i najboljeg glumca. Onda mi je jednog dana bojažljivo izjavila:
Tata, ti više nisi moj najbolji glumac!”. “Ah, ko je taj što je čedu mome pomutio razum?” – promucah nekog patetičnog Šekspira iz sjećanja. “Nebojša Glogovac…” – skrušeno mi priznade. Zagrlih je. “Pa, on je i za mene najbolji glumac” – priznah i ja njoj.
Laknulo joj je. I zbog tebe je otputovala iz Čikaga s nama u Boston da ponovo odgleda predstavu.
Glogi, od kada sam čuo za tvoju boljku, krenuo sam nešto da pišem za nas. Pa da odigramo… ili ovdje ili tamo.
I čekam da se čujemo… za vikend.
Tvoj Žarko.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu