Svijet

IMA SVJETLOSTI NA KRAJU "KOVID TUNELA" Zapad je napravio mnogo grešaka, a sve što treba da rade je da se UGLEDAJU NA AZIJU

Danas je lako pomisliti da nema svjetlosti na kraju tunela zvanog Covid-19. Intenzivna odjeljenja u bolnicama širom Evrope ponovo se pune i to rapidno.

IMA SVJETLOSTI NA KRAJU "KOVID TUNELA" Zapad je napravio mnogo grešaka, a sve što treba da rade je da se UGLEDAJU NA AZIJU
FOTO: NIKOS ARVANITIDIS/EPA

Francuska i Njemačka ponovo uvode oštre mjere zatvaranja, a čak i države koje su teško pogođene prvim talasom pandemije, poput Italije, bilježe porast slučajeva.

I Švedska, koja se klonila “teškog” karantina, ima sve više zaraženih, što ukazuje da smo daleko od takozvanog imuniteta krda. U Americi, djeluje da su vlasti odustale od pokušaja da kontrolišu pandemiju dok se ne pojave vakcine, prenosi Blic.

Ipak, da ima svjetlosti u tom tunelu pokazuju dobre vijesti iz Azije.

Izgleda da su se strategije Južne Koreje, Vijetnama, Kine i drugih zemalja u regionu isplatile, piše Blumberg. Dok je ukupan broj smrti od Kovida u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španiji i Sjedinjenim Američkih Državama između 500-700 oboljelih na milion stanovnika, u Kini i Južnoj Koreji je ispod 10.

Vuhan, nekad epicentar epidemije, sada ponovo dočekuje turiste.

Zbog toga ljudi često misle da Istok nekako uspijeva da obavi stvari koje Zapad ne može i da je to uglavnom zbog razlika u vrijednostima, politici i kulturi. Ako je Kina sposobna da obuzda Kovid, to mora biti zbog drakonskih mjera vlade i utemeljenosti konfućijanstva u društvu. Ako Singapur ima 28 smrtnih slučajeva, to mora biti zahvaljujući autoritativnom pragmatizmu utemeljivača nacije Lija Guangjaa.

Ako je ključ u izbjegavanju karantina iznalaženje načina da živimo sa virusom, naširokim testiranjem, praćenjem kontakta i izolacijom zaraženih, zapadne zemlje su napravile strukturne, a ne kulturne greške, ukazuje Blumberg.

Nakon prvog talasa pandemije u Evropi sprovedeno je naširoko testiranje, ali je to teklo previše sporo. Takođe, bilo je premalo angažovanih na praćenju kontakta. Digitalne aplikacije su marginalizovane. Mnogi zaraženi nisu ozbiljno shvatili izolaciju, usljed manjka prinude i neujednačene finansijske podrške.

To nisu filozofska pitanja, već se ovdje radi o implementaciji i politici. Angela Merkel, njemačka kancelarka, priznala je to u četvrtak, kad je rekla da su evropski lideri trebali brže da djeluju. Čak su i Nijemci, čuveni po organizaciji, omanuli u pokušaju da zaustave drugi talas pandemije.

FOTO: DIVYAKANT SOLANKI/EPA
FOTO: DIVYAKANT SOLANKI/EPA

Uporedimo to sa Azijom, čiji su se zdravstveni sistemi pokazali daleko robusniji. Južna Koreja je rano počela sa testiranjem i često je koristila “drajv tru” sistem i punktove za pješake. U Vuhanu su vlasti testirale 11 miliona ljudi za dvije nedjelje. Udio testova koji su bili pozitivni u Južnoj Koreji i Vijetnamu manji je od jedan odsto, dok je u Francuskoj i Španiji 10%.

Strategije azijskih zemalja za praćenje kontakta – poput narukvice u Hong Kongu – uplašile prosječnog stanovnika Londona, ipak Evropljani nisu uspjeli da implementuju svoje alternativne metode.

Između jula i avgusta, na primjer, broj ispraćenih kontakta u odnosu na pozitivne slučajeve pao je u Francuskoj sa 2,5 na 2,4. Nije onda ni čudo, ukazuje “Blumberg” da Evropa ne može kontrolisati širenje virusa.

Pročitajte još

Što se tiče karantina za oboljele, nije loše razmotriti odluku Kine i Južne Koreje da nadgledaju pacijente sa blažim simptomima u specijalnim centrima za njegu. Držanje ljudi u kućama ne djeluje mnogo liberalnije, posebno ako oni moraju da idu napolje kako bi zaradili za život, zaključuje “Blumberg”, dodajući da je to takođe manje efikasno. Jedna studija je procijenila da bi se izolacijom u institucijama moglo izbjeći skoro tri puta više slučajeva zaraze nego kućnom.

Razlike između Azije i Evrope djeluju da su prije ukorijenjene u nedavnoj, a ne drevnoj istoriji. Tokom proteklih 20 godina Azija je imala nekoliko epidemija, uključujući SARS 2003. i MERS 2015, zbog čega su zemlje regiona morale da se adaptiraju i unaprijede svoje institucije.

To je takođe podstaklo te zemlje da investiraju u javno zdravlje.

Između 2000-1016. Vijetnam je povećao troškove na zdravstvo za devet odsto godišnje po glavi stanovnika. Za razliku od toga, evropske zemlje su zatvarale bolnice, više misleći na finansijsku krizu nego na bolest.

Kako Evropa ulazi u zimski karantin, treba podsjetiti da su poboljšanja sistema dostižna. Dobra vijest je da države više sarađuju na nivou Evropske unije, uključujući dijeljenje resursa i razvijanje bržih testova. Ukoliko je Azija uspela da izvuče lekciju iz prošlih pandemija, i Zapad bi trebao da bude u stanju da uradi isto, zaključuje Blumberg.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu