Društvo

"Imam jednu prepisku između njega i Andrije" Majka ubijenog djeteta iz "Ribnikara" pričala o svom sinu i o dječaku ubici

Novembar ove godine je posvećen Andriji Čikiću, talentovanom dječaku koji je ubijen u masakru u OŠ "Vladislav Ribnikar". Nakon impresivnog memorijalnog takmičarskog koncerta na Kolarcu, na kojem je Stjepan Hauser u Areni emotivno posvetio numeru "Aleluja" Andriji, slijedi koncert u Smederevu. Muzička škola Josip Slavenski će 28. novembra u 20 časova održati koncert u znak sjećanja u Zadužbini Ilije M. Kolarca.

Pucnjava u Beogradu u školu
FOTO: OLIVER BUNIĆ, SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER

Suzana Stanković Čikić, majka ubijenog dječaka, je otkrila šta ljudi uglavnom pitaju nakon memorijalnog koncerta, dok je Andrijina profesorka harmonije Isidora Bovan, govorila o njegovom velikom talentu koji je imao.

“Odakle mi snaga? Iz ljubavi prema Andriji”

– Mnogi su me pitali odakle mi snaga. Uvijek odgovorim isto, iz ljubavi prema Andriji. Nema te stvari koju ja ne bih za njega uradila. Želim da živi njegovo djelo, da on živi i dalje, da bude inspiracija drugoj djeci. Bio je inspiracija mnogima i dok je bio živ, iako je bio tako mlad. Nekako želim da to ostane, da podstakne neku djecu, a i ja bih željela da podstaknem roditelje za nešto dobro – kaže majka Andrije Čikića.

“Trudi da bude dostojna svog sina”

– Trudim se da budem dostojna svog sina, da nije lako, nije, i ne znam da li postoji nešto surovije. Razumijem i druge ljude, ja sam psihoterapeut. Ja sam preživjela tragediju, a neki ljudi imaju problem koji se može riješiti. Ne treba porediti, svakome je svoja muka najteža. Neke stvari su ispravljive, hvala Bogu da je tako, i treba da se trudimo da ih ispravimo i da budemo zadovoljni, jer ako smo mi zadovoljni gajićemo i zadovoljniju djecu. Ne treba porediti, a da je surovo, surovo je. Svi se mi trudimo da naučimo da živimo sa ovim što nam je život nametnuo, da tražimo neka rješenja. Rane koje ja preživljavam, roditelji stradale djece u “Ribnikaru” i Duboni, ne zarastaju nikada. Učimo da živimo sa tim. Pokušavam da nađem neki svoj put, misiju zbog čega postojim i dalje na ovom svijetu. Volela bih da to bude nešto pozitivno i da moj sin bude ponosan – govori Suzana Stanković Čikić.

OŠ "Vladislav Ribnikar"
FOTO: DIJANA BOGOSAV / RINGIER

“Ti i ja, zauvijek tim”

Majka ubijenog dječaka ističe da ponekad razgovara sa fotografijom svog sina.

– Ponekad mu se obratim gledajući njegovu fotografiju i kažem mu “ti i ja, zauvijek tim”, zaista to tako osjećam. Uvijek sam mu govorila dok je bio živ, da sam uvijek za njega tu i da ću ga uvijek podržati u svemu onom što smatram dobrim ili što mi on pokaže da je dobro, jer sam najsrećnija kada je on srećan. Zaista sam se tako osjećala kada vidim njegov osmijeh, njegovo zadovoljstvo, nebo mi je granica bila. Znam da je imao snove, želim da te njegove snove njegujem i sad, kao dok je bio živ. Dobila sam mnogo poruka i pisama od djece širom svijeta, koliko on inspirativno djeluje na njih, od toga da oni budu bolji đaci, do toga da se posvete nekim van nastavnim aktivnostima. Našla sam jedno pismo na njegovom grobu, od momka koji ima 18 godina iz Mađarske. Napisao je: “Ja sam se trudio, ali nisam bio dobar đak. Kako sam tebe upoznavao, ja se sada trudim više i znaš, ja sam volontirao u vrtiću tokom ljeta”, i piše šta sve radi sada i šta je sve radio i koliko se trudi. Moje dijete koje više nije sa nama, inspiracija drugoj djeci i živi na taj način. – kaže majka malenog dječaka i kaže da njena gostovanja nisu hrabrost, nego čista ljubav prema Andriji.

Kako kaže, nema zadršku da gostuje, jer ima želju da dočara koliko je ta ljubav lijepa, snažna, nemjeriljiva i koliko je ljubav davanje.

Ja sam uživala u tome u svakoj sekundi sa njim i on je znao da uzvrati. Zato pričam da ljubav ne treba da se štedi, djeca uče gledajući nas. Naučiće da daju i da primaju ljubav i biće srećna sutra prema svojoj porodici, ta ljubav nam daje snagu i gura nas. Ne moraju da budu uvijek ovako tragične stvari, ne daj Bože da se ikada više dogodi – kaže Suzana.

Osnovna škola Vladislav Ribnikar
FOTO: OLIVER BUNIĆ / RINGIER

Prema njenim riječima, Andrija je uvijek imao vremena za druženje pored svih obaveza.

– Uvijek je imao vremena za druženje, a suprug i ja smo se trudili da ga učimo što samostalnije organizuje svoje vrijeme, a da ćemo mi biti tu da pomognemo tamo gdje treba – kazala je majka ubijenog dječaka u “Ribnikaru” i dodaje:

– Suprug i ja smo Andriji pristupali kao ravnopravnom članu porodice od samog rođenja, spram uzrasta i onoga što može da razumije. Time smo mu dali prostor i slobodu, da ima svoj stav, mišljenje, učili smo ga da postoji način ispravan da se nešto kaže, da se ne složi, ali da je jako važno da zna argument, zbog čega se ne slaže – ispričala je ona.

Suzana je rekla da su Kosta i Andrija bili u korektnom odnosu

– Znao ga je od septembra, kada je Kosta prešao u njihovo odjeljenje. Ne znam da li ga je poznavao ranije. Nije bio blizak sa Kostom, jer nije dolazio kod nas u kuću, nije ni on odlazio kod njega, ali sam imala prilike da čujem od djece da je Kosta povremeno bio sa njim u toj Mitićevoj rupi. Čak imam jednu prepisku njihovu, gdje je Kosta molio Andriju za neke note za njegovu sestru, gdje mu je Andrija rekao da on ne može da mu skine te note sa interneta, jer je sve zaključano ili se plaća, ali da će pokušati da mu to nađe. Nisu bili bliski prijatelji, ali su drugarski komunicirali. Bliže znam djecu koja su dolazila kod nas u kuću i sa kojima je Andrija imao više zajedničkih interesovanja, ali evo sada slušam od djece da je bio sa njima povremeno. Ja nikada od Andrije nisam čula ništa ružno o Kosti, ali nisam imala prilike ni da slušam o nekom bliskom druženju. Sada znam da je Kosta imao dvojicu ili trojicu bližih drugara, kojima je odlazio u kuću i koji su dolazili kod njega u kuću. Neki od tih dječaka su povrijeđeni, pucao je u njih, a mislili su da je Kosta njima najbolji prijatelji. Jedva su preživjeli – kaže Suzana i dodaje da Kosta nije bio otuđen od drugara.

Pročitajte još

Dječak ubica u streljani
FOTO: RINGIER/

Kosta je dijete koje ne može da osjeti emociju

– Nije tačno da nije bio prihvaćen od drugara, ali on, dozvoliću sebi na osnovu onoga što sam čula od djece i što sam imala prilike da čujem na onom ročištu protiv oca, on je dijete koje ne može da osjeti emociju i možda zato on nije osjećao prijateljstvo. Ja sam njega pitala, kakvi su mu bili drugovi, dječaci što su kod njega dolazili u kuću, a on mi je rekao “Ništa naročito”. Jedan dječak koji je povrijeđen, koga sam ja srela mi je rekao, da je mislio da mu je Kosta najbolji drug. Pitanje je zašto se Kosta osjećao nedovoljno prisutnim u društvu. Bio je pozivan i na rođendane. Ne bih da kažem nešto što ne bi trebalo. Prošli put sam rekla sa kojom hladnoćom je na ročištu pričao o ubistvu, kada sam ga pitala: “Da li znaš da si mi ubio sina?”, on je rekao “Znam”. Nema emocija, vjerovatno ih nije bilo ni u ovom drugarskom odnosu, ali djeca ne znaju da objasne zašto. Sada kada slušam, objašnjavaju da je bio čudan – dodaje majka Andrije Čikića.

Suzana smatra da ova tragična situacija treba svima da bude opomena i da se stvari ne prihvataju olako.

– Ne možemo da kažemo da niko nije primjetio, jer ako djeca primjećuju da je on čudan, primjetili su sigurno i drugi. Obzirom da je sudski proces u toku, ne znam koliko smijem da pričam, ali ovo treba da nam bude opomena da neke stvari ne prihvatamo tako lako. Vjerujem da nikome nije palo napamet da jedno dijete može da uđe sa oružjem u učionicu i napravi ovako nešto, ali ja u ovom trenutku ne mogu da govorim da li je bilo znakova na koje je trebalo obratiti pažnju. Možda jeste, ne mislim samo na dijete kao dijete, već na cijelu porodicu. Apelujem, da ne shvatamo olako tu neku vrstu različitosti i neke mnogo manje ispade dječje. Posebno sada, kada neka djeca od 12 ili 13 godina misle da im niko ništa ne može, jer nisu krivično odgovorni ili su samo ljuti na svoje roditelje, pa pomisle: “Ja neću odgovarati, ali ti možda hoćeš”. Moramo voditi računa, ne znam u kojoj školi možda postoji potencijalno još neko dijete, koje neće doći sa pištoljem, ali sa nožem možda hoće – upozorava majka Andrije Čikića, Suzana Stanković.

Hapšenje ubice dječaka
FOTO: OLIVER BUNIĆ / RINGIER

Profesorka harmonije Isidora Bovan, kaže da je Andrija Čikić bio neodoljiv.

– On je u našoj školi “Josip Slavenski” proveo zaista kratko vrijeme u odnosu na školovanje. Od septembra do tog užasnog maja. Pokušala sam da objasnim Suzani koliki je trag ostavio na nas sve. Rijetkost je bila da neko može da se uklopi sa svima. Zanimljiv i neodoljiv je bio. U školi je želio da ima najviše ocjene, ali to nije bio njegov osnovni cilj. Bio je zainteresovan za sve muzičke predmete. Veliki, a mali čovjek. Kada sa njim razgovarate on vas razumije, bez obzira da li ste profesor, učenik, osoblje u školi, sa svima je nalazio zajednički jezik, a onda ispred sebe vidite jedno dijete sa prelijepim pogledom i osmijehom. To je bio Andrija – zaključila je Isidora Bovan, prenosi K1.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije