Furlan se javila iz Los Anđelesa gdje živi i radi u filmskoj školi, a kao i mnogi vrijeme je provodila u izolaciji u svom domu.
Ovdje je stvar postala apsolutno politična. Kontrole nema, republikanci otvaraju, demokrati zatvaraju…Republikanci hoće da biznis ide dalje, jedan od njih je u jednom trenutku čak izjavio da stare ljude treba žrtvovati za mlade. Otvorimo sve, pa ko preživi, ako si star, sori – ispričala je Furlan.
Pandemija se pretvorila, kako ističe, u politički problem, a zemlja je potpuno, kao i uvijek, podeljena.
Na pitanje koliko je sličnosti s Jugoslavijom i podjeljenošću s ovim prostora, kaže da je narativ isti, riječi i apsolutna podjeljenost zemlje na dva tabora.
– Mi smo veterani raspada. Mi znamo kako sve to izgleda, zato je meni sve to što se dešava u Americi i prije virusa – deža vi. Duh je pušten iz boce kao i kod nas. Mi smo vidjeli, naš primjer nam kaže, jednom kada ga pustiš, on neće tek tako ući unutra – smatra Furlan.
Efekat pandemije na sve ljude, prema njenom mišljenju, ogroman je “čovjek se čovjeka boji”.
– Zanimljivo mi je koliko nas je na neki način to sve promijenilo. Osjećam to. Mislim na taj strah od blizine drugog čovjeka kopji ostaje potencijalni neprijatelj, nevjerovatno – kaže glumica i dodaje da se sada ljudi ne boje “samo” druge boje kože, pola, druge seksualne orjentacije, već svakoga.
– Svaki čovjek je potencijalni neprijatelj. Zato sve što želimo da napravimo, treba napraviti sad. Godine te na to nauče, nema vremena više, ni u mikroživotu, ni globalno – ističe ona.
Možda je kraj sveta, dodaje, i oni ljudi koji stajali na uglu ulice sa velikim transparentima – možda je njihovo vrijeme došlo.
– Svakako imam taj osjećaj da je došao kraj jednog svijeta koji smo znali – smatra.
Da li ćemo, s puškom u ruci, braniti svoj mali vrt, tikvice i patlidžane?
Prisjećajući se igranja u popularnoj seriji “Lost” i uloge naučnice koja je izgubila sve, kaže da se nedavno zapitala da li ćemo svi tako živjeti, “s puškom u ruci, na brdu, braneći svoj mali vrt, tikvice i patlidžane.
Ono što zna zasigurno je da, kako ističe, od utorka kreća da drži onlajn predavanja u filmskoj školi nakon poduže pauze.
– Sada intenzivno učim Zoom, bojim se stravično tog iskustva, ne mogu da zamislim da ispred sebe na ekranu imam 15 malih lica od kojih svako radi nešto svoje. Ali nadam se najboljem – kroz široki osmijeh kaže glumica.
Nedavno je učestvovala u malom eksperimentu koje je sprovela Američka unija režisera, s ciljem da se pokaže kako će izgledati filmska industrija nakon korone, kako i šta treba uraditi kako bi sve funkcionisalo.
– Bio je to jedan dan snimanja, svi smo imali ozbiljnu opremu, maske… Najstrašnije je bilo za kamermana i ljude oko kamere jer se tu stalo diraju stvari, ljudi diraju sve i svašta… Pitanje je kako to kontrolisati, kako se disciplinovati, kako se sjetiti da si nešto dodirnuo… – kaže i priznaje da ona nema tu koncentraciju “tu vrstu prisebnosti, fokusa – te zato bira da ostane kod kuće.
Dodala je i joj ne prija da se osjeća stalno “bizi”, jer najviše voli da ima vremena da pročita lijepe knjige.
– Sad je stalno neki pritisak, potpuna preturbacija u nešto drugo. Ali ću vam preporučiti ipak tri knjige koje morate naći, mene su oduševile – kazala je Furlan i navela “The Overstory” Ričarda Pauversa, zatim “Milkmen” Ene Brns i “ On earth we are briefly gorgeous” Oceana Vuonga.
U okviru platforme “Alone together” KC Grada govorila je i mlada umjetnica Izabela Mašić, a predstavljen je bend Širom iz Slovenije, čije je koncert odložen za jesen, te je prenijet djelić atmosfere nastupa održanog u okviru programa Štream koji Kino Šiška iz Ljubljane realizuje tokom epidemije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu