Međutim, šta dovodi do situacije u kojoj jedna snaja odluči da spriječi babi i djedu da vide svoje unuče? Jedna žena, koja želi ostati anonimna, podijelila je svoje razloge za donošenje takve odluke:
“Udala sam se za muškarca iz ugledne porodice. To nije bio ključni faktor, a i on to zna. Voljela sam ga i uživala sam u našem zajedničkom životu. Nismo živjeli s njegovim roditeljima jer smo željeli nezavisnost i privatnost. Još od početka našeg zajedničkog planiranja, imali smo isti cilj – imati svoj dom, i zajedno smo radili na tome. Štedjeli smo svaki dinar, radili smo oboje, a luksuz i veće kupovine smo odlagali godinama.
Iako smo se trudili, nije bilo dovoljno za učešće u kupovini kuće. Zbog toga smo odgađali proširenje porodice. Željeli smo imati makar nešto svoje prije dolaska bebe, iako smo bili spremni na kredit.
Tokom jedne posjete muževljevim roditeljima, ponovno su nas pitali kada će stići unuče. Otvoreno smo im rekli – kad imamo svoj dom. Takođe smo im saopštili da nemamo dovoljno novca za učešće. Svekrva je samo saosećajno klimnula glavom. Ignorisali su nas.
Mjesec dana kasnije saznala sam da sam trudna. Iako to nije bilo planirano, nisam mogla odlučiti se za pobačaj. Odlučila sam direktno otići kod svekrve i svekra, bez okolišanja, i zamoliti ih da nam pozajme novac.“
Suprug i ja smo sa oduševljenjem podijelili radosnu vijest sa njegovim roditeljima, ali umjesto očekivane radosti zbog dolaska unučeta, situacija se neočekivano promjenila. Uskoro nakon toga, morali smo im saopštiti da nam je potreban novac na zajam za učešće u kreditu za kupovinu kuće, prenosi Stil.
Iznenada, lica njegovih roditelja su se promjenila, a radost zbog dolaska unučeta nestala je u trenutku. Svekrva nas je direktno pitala odakle nam ideja da mislimo da imaju dovoljno novca za takvu pozajmicu, nakon čega smo razgovor završili bez rešenja.
Mjesec dana kasnije, saznali smo da svekar planira da kupi novi automobil, što je izazvalo osjećaj uvređenosti u meni. Tada sam odlučila njima nećemo da dozvolimo kontakt sa njima.
Iako je muž bio saglasan s tom odlukom, razum mu je sugerisao jedno, dok je srce osjećalo potrebu za oproštajem. Kako bih mogla dozvoliti da vide dete, dok su im prioritet bili materijalni luksuzi?
Trudnoća je brzo prošla, porodila sam se, a mi smo se nadali da će roditelji promjeniti svoj stav. Nažalost, to se nije dogodilo. Nakon šest mjeseci, uspjeli smo da sakupimo dovoljno novca za učešće i kupili kuću na kredit. Ipak, moja odluka da ograničim pristup svekrvi i svekru djetetu postajala je sve čvršća. Kako mogu dozvoliti da budu dio života djeteta koje im nije bilo važno koliko i novi automobil?
Svaki dan me podsjeća na to kako im je materijalna stvar bila važnija od porodičnih veza, i jednostavno ne mogu popustiti. I neću. Sad me muči misao da li sam se kod Boga ogriješila, al kod njih sigurno nisam“, zaključuje ova žena, dijeleći svoje iskustvo s drugima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu