Mladi pisac i novinar u ovom dijelu donosi potpunu drugačiju priču o legendarnom glumcu, iz sasvim drugog, do sada nepoznatog ugla.
Radnja romana prati Gagin život od rane mladosti do zrelog doba, a bazira se na sjećanjima njegovih najbližih prijatelja i saradnika, kao i priča koje je sam glumac skupljao za potrebe knjige i filma o sebi.
– Gaga Nikolić me je na mala vrata uveo u svijet umjetnosti kad sam imao sedam godina. Sreli smo se ponovo kad sam se, nakon izleta u slikarstvo i muziku, vratio pisanju i tada mi je svesrdno pomagao da napišem knjigu “Život iza zavjese”, o njegovom prijatelju Zoran Radmiloviću. Ubrzo zatim snimili smo moje stihove kao poklon Goran Sultanoviću za rođendan – kaže Stojanović u predgovoru knjige.
Tragom “šarmera za sva vremena” dišu beogradske ulice oko Kalenića, na Čuburi i Crvenom krstu, gdje je odrastao i živio, ali i prolazi i kroz kafane u centru i Nikolićevo matično pozorište Atelje 212, gdje će se uskoro održati promocija romana.
– Vodili smo i obične razgovore, pravio je šale na moj, ali i svoj račun, održavajući balans. Samo jednom sam uspio da mu prodam njegov štos i platim piće. Nije se naljutio. Puštao me je u svoj život, za svoj sto. Bila je to svojevrsna akademija života i umjetnosti. Učio me je koliko je nešto u životu važno, a koliko ne – ističe autor.
Veliko prijateljstvo između pisca i Gage prekinula je glumčeva smrt 2016. godine, a njegov duh ostao je utkan u svaku stranicu knjige zahvaljujući sagovornicima koji su se prisjetili velikana.
– Dogovorili smo i susret kad se vrati iz bolnice, slutio se nastavak stvaranja nekih zajedničkih djela. Ljudi bi rekli: “Nije se dalo, bolest je bila jača.” Ipak, vjerujem da smo se sreli. Na jedan drugačiji način, ali i dalje blizak, dok sam stvarao ovu priču. Pojavio se kroz svoje najodanije prijatelje i njegovu Milenu, pružajući mi na uvid priču o posljednjem snu – zaključio je Stojanović.
Recenzije koje su uradili Rade Šerbedžija, Gorica Popović i Goran Sultanović potvrđuju da ova intimna priča o Nikoliću predstavlja na vjerodostojan način kako lijepe, tako i ružne trenutke koji su obojili glumčev život.
– Specifičnost ove bajke o Gaginom životu jeste to što je prepuna istine. Svi znamo da život nije bajka, ali vjerodostojnost kojom su opisani detalji iz života, čak i oni teški trenuci, tjera nas da povjerujemo da su bajke moguće. Poetika Dušana Stojanovića tjera nas da se ova knjiga (biografija) čita u jednom dahu – navodi glumac Goran Sultanović.
Stojanović godinama njeguje sjećanje na Gagu, te je postavio memorijalnu tablu na ulazu u zgradu u Ulici Ivana Đaje broj tri, gdje su živjeli Dragan i Milena, a posvetio mu je i pjesmu u znak zahvalnosti za svu pomoć koju mu je pružio kao mladom umjetniku. Sa prijateljima je uradio i mural posvećen glumačkom paru, koji se nalazi u komšiluku, u Nevesinjskoj ulici na Vračaru.
Greška u potpisu – Pravo ime glumca bilo je Dragoslav Nikolić
Legendarni šmeker sa beogradskih ulica u svojoj karijeri dugoj pola decenije obilježio je domaću kulturu. Publici će zauvijek ostati urezan u sjećanju kao Džimi Barka, Flojd, Popaj, Pavle Gvozdenović, Prle…, prenosi Kurir.
Filmsku karijeru otpočeo je 1964. godine manjom ulogom u ostvarenju “Pravo stanje stvari”, gdje je potpisan krštenim imenom Dragoslav Nikolić. Zasluge za izmjenu nadimka na mjestu imena duguje grešci na kraju televizijske serije “Dovoljno je ćutati” godinu dana kasnije, kada mu je u kajronu za uloge umjesto imena stavljen nadimak, po kome je ostao upamćen čitavu karijeru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu