Vodenica porodice Luković izgrađena je sredinom 19. vijeka, o čemu svjedoče zapisi u seoskim crkvenim knjigama.
U selu je znaju kao Ilijinu vodenicu. Nije radila 22 godine, dok je nije preuzela Ivana i tako nastavila porodičnu tradiciju.
– U potpunosti je autentična vodenica, takva kakva je bila 1870. godine. Ništa nismo mijenjali. Oba kamena su funkcionalna, tako da ona melje i dalje na taj način na koji je mljela prije nekih, recimo, 200 godina – ističe Ivana i dodaje da je zvanično najmlađa vodeničarka ne samo u selu, već i u Srbiji.
Za djedovu vodenicu već znaju svi u selu. Dolaze i pomeljari. Donose žito, kukuruz i heljdu. Pomeljar Dragan Luković poručuje da mu je drago što radi vodenica na starinski način.
– I kvalitetnije i ukusnije i zdravije – ističe Luković.
Ivana nije bila vodeničarka, niti je živjela na selu. Nije znala koliko je teško održati seosko domaćinstvo.
Sa suprugom je četiri godine krčila djedovo imanje. Danas imaju 80 ari pod kukuruzom i nove zasade voća.
– Ove godine nismo htjeli da posustanemo nego smo se malo, da kažem, i proširili i uzeli smo još jednu parcelu koja je isto tu u blizini. Više od 80 ari i tu ćemo isto, ove godine, posijati kukuruz – kaže Miodrag Jovanović, piše Blic.
U kovača kuća bez kukača, a vodeničar bez brašna, kažu stari. Ivana i Miodrag to neće dozvoliti. Mladi supružnici i njihov sedmogodišnji sin Dušan planiraju da se bave organskom proizvodnjom i ostanu da žive na selu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu