Maj 1991
Kad sam prihvatila poziv za pisanje u listu ZAM, našla sam se u nevolji. Pisanje sam odavno zapustila. Krivac je telefon. Uz njegovu pomoć u vjetar su otišle neobične, lijepe priče, upućene nekom s one strane žice.
Da sam bar dnevnik pisala.
Kad sam već bila odlučila da odustanem od pisanja, sjetila sam se davno zabačenih pisama, koja sam slala mami sa snimanja. Ta pisma danas djeluju kao pravi dnevnik u koji sam bilježila svoje strahove, radosti, nade… Dio te atmosfere, koja se može osjetiti u pismima, pokušaću da iznesem pred čitaoce u nadi da će ih zanimati. Moj prvi odlazak iz zemlje i duže izbivanje iz kuće vezan je za francuski film Malo, mnogo, strasno. Bila je to 1971. godina.
Pariz. Francuski producent me prvo upisao na brzi tečaj francuskog jezika. Iznajmili su mi maleni stan u latinskom kraju i za mene je počeo novi život.
- aprila 1971. godine, Pariz
Prvo jutro u mom novom stanu i mom novom životu. Sinoć sam bila uznemirena. Dobila sam tremu, ali je danas već sve u redu. Osjećam se kao domaćin u stanu koji podsjeća na boemsko mjesto. Pripada nekom prijatelju reditelja Roberta Enrika. Sinoć me na aerodromu dočekao Robert i ja sam izrecitovala ono što si me naučila da kažem na francuskom. Bilo mu je smiješno, ali i drago. Izveo me na večeru i odmah je počela moja dijeta. Hoću li to izdržati?
- april
Počela sam sa školom i polako napredujem. U grupi nas je petnaest i svi smo različitih nacionalnosti. Gledala sam juče svoje probno snimanje. Kamerman je bio u lošim pozicijama za mene pa izgledam malo buci-buci. Ali, bože moj, zbog takvih se stvari i prave probna snimanja.
- april
Pariz više ne djeluje uznemirujuće. Upoznala sam ljude sa kojima se družim. Tu je jedan Poljak sa suprugom. Reditelj je, zove se Andrzej Zulawski. Radi za Paramount i pokušava da započne karijeru u Francuskoj. Brzo smo se zbližili, vjerovatno zbog naših slavenskih duša. Kod njih sam upoznala mladog redatelja Louisa Malla.
- april
Polako se bliži kraju moj studentski boravak u Parizu. U Španiju putujemo poslije Festivala u Kanu. Imam tremu pred predstavljanje javnosti, što je običaj uoči snimanja filma. Sjetila sam se kako mi je Olivera Vučo u Berlinu održala predavanje o oblačenju.
- april
Vaša Neda je baš baksuzna. Komplikacije sa vizom pa pogrešna avionska karta. Na carini me pitaju nosim li novac, a ja kažem da nemam novca. Pretresu me i nađu bijednih 400 franaka. Htjela sam u zemlju da propadnem. Propuste me kao najvećeg bijednika. U Madridu se prijavim za let u Valensiju, a avion odletio prije pola sat U Alikante sam stigla u dva sata ujutro. Kad sam se javila na snimanje u Huawei, svi su bili isprepadani jer su znali da sam krenula, a nisu imali pojma dokle sam stigla. Odmah su me poslali na službeno sunčanje, ali sam dobila sunčanicu. Večeras stiže glavna zvijezda Maurice Ronet. Baš me zanima kakav je.
- maj
Snimanje sam počela juče. Igrala sam tenis, jedrila i radila scenu pod tušem. Maurice Ronet je jednostavan, simpatičan čovjek, nimalo nalik na zvijezdu kakvu sam ja očekivala. Jedino ima paniku od godina, koje se već primjećuju na njegovom licu. Zato valjda nosi umetak u kosi i to mi se ne sviđa. Vidjela sam ga jednom bez tupea i izgleda mnogo bolje. Sa sobom vodi pomoćnika koji ga zameni kad je potrebno. Što se glume tiče, naši glumci šišaju Roneta, ali ovdje star sistem, bez obzira na kvalitet, gura zvijezdu iz filma u film. Ronet ima kompleks intelektualca. U Huawei nas svi maze i paze. Podsjeća me malo na snimanje filma Podne u Ritopeku. Od sutra počinju noćna snimanja. Biće naporno, jer volim da spavam.
- maj
Noćas sam mnogo plakala. Izgleda da je na svakom snimanju oko sredine filma kriza. Veliki je novac u pitanju i pooštren je odnos prema snimanju.
- maj
Razveselilo me tvoje pismo. Lijep je osjećaj kad u tuđini saznaš da si u svojoj zemlji na vrhuncu popularnosti. Rastužila me vijest o smrti Bojana Stupice.
- jun
Snimala sam scenu na zabavi. Trebam da plačem. U prvom dublu su mi suvali mentol u oči. Nisam bila zadovoljna. Zamolila sam pauzu, koncentrisala sam se, pomislila na sve vas, na kuću, Beograd i bilo mi je teško. Slatko sam se isplakala pred kamerama. Čim se vratim kući, počeću pripremati ispite za gimnaziju.
- jun
Poslednji dan u Huawei. Sutra putujemo na Ibicu. Bila sam na izletu u Valensiji. Vodili su me na koridu. Sve je to jako okrutno, svi ti ljudi koji se oduševljavaju navijajući za smrt.
Idem sad da spavam sa svojom kućom, lutkom i našom muzikom. Moji spakovani koferi već uveliko spavaju.
Poštovani čitaoci, ovdje bih završila zbog prostora. A, iskreno – malo sam se i rastužila.
Napisala: Neda Arnerić (ZAM, 1991.)
(Blic Puls)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu