Iako je, zbog ovog priznanja, godinama (bila) ismijavana, Sanja Vulić je izgovorila ono što svaki prosječni pristalica lika i djela Dodika, htio to ili ne, živi i preživljava.
I možda je ova izjava, te 2020. godine, zvučala kao tek još jedan izliv poltronstva, ali kako su godine odmicale, sve više je poprimala oblik političke nam realnosti.
Jer, gdje Dodik okom, prosječni pristalica skokom. Njegove želje, za njih su zapovijest, a Narodna skupština – oskrnavljeni hram u kojem se te želje ostvaruju.
Ako Dodik kaže da će biti donesen taj i taj zakon, taj i taj zakon će biti donesen. Ako Dodik ili bolje rečeno, kad Dodik, isti taj zakon prekrši, pristalice će već pronaći opravdanje (koje se nerijetko kosi s zdravim razumom), istovremeno se pripremajući za naredni korak (samo dok „Bog“ kaže šta im je činiti).
I rekao je. Ovaj put, Narodna skupština bi mogla donijeti odluku da na teritoriji Republike Srpske neće biti održati nikakvi izbori i da će onaj, ko se usudi to da prekrši, biti krivično gonjen. Zanimljivo.
(A šta ćemo, onda, sa zakonima koje je parlament Srpske ranije donosio, a sam Dodik kršio?)
Da li bi ovo mogao biti još jedan zakon koji će donijeti NS RS, a koji će završiti na smetlištu zakona koji se ne provode? Vjerovatno.
Tamo će ga, između ostalih, dočekati i, svježe poslato, čuveno “neprimjenjivanje” čas neustavnih, čas ustavnih institucija BiH.
Kako je krenulo, ne bi me čudilo da, ionako već osramoćena, Narodna skupština donese zakon, po kojem – ne misliti kao Dodik – postaje krivično djelo ili možda, čak, napad na svetinju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.