Kandidat SNSD i vladajuće koalicije pobijedio je na izborima iako se, praktično, od novembra do danas nije pet puta čestito pojavio u javnosti, iznio građanima svoj program ili omogućio da ga prosječan birač makar ovlaš upozna.
Umjesto Karana, predsjedničku kampanju vodio je lider SNSD, Milorad Dodik. Doduše, sam novoizabrani predsjednik Republike Srpske još je onomad, negdje uoči održavanja prijevremenih predsjedničkih izbora 23. novembra, javno isticao da je glas za njega – glas za Dodika.
Karanovo fiktivno predsjednikovanje trajaće kratko, do oktobra ove godine, kada će SNSD ponovo birati svog kandidata za predsjednika Republike Srpske. Bez ikakve sumnje i ma ko to bio, glas za njega (ili nju), predstavljaće glas za Dodika.
Iako lider SNSD, zvanično, ima šestogodišnju zabranu obavljanja funkcije predsjednika Srpske, on će i dalje biti taj koji se za sve pita. O povećanju penzija, plata, invalidnina, boračkog dodatka, dodjeljivanja ili oduzimanja koncesija, kažnjavanja ili nagrađivanja koalicionih partnera, majčinskog ili maćehinskog odnosa prema lokalnim zajednicama, otcjepljenju, pridruživanju, odnosima s EU, NATO, Rusijom, SAD, kao i zadnjih 20 godina odlučivaće isključivo jedan čovjek.
Narodna skupština, Vlada, a od sada i institucija predsjednika Republike Srpske tu su samo da posluže kao skupi ukrasi. Lijepo ih je vidjeti ali papreno koštaju, a, objektivno, ničemu ne služe.
Ili, možda bi mogli da kao u stara, dobra vremena, objedinimo funkcije predsjednika partije i države? Makar da znamo na čemu smo. Da ne trošimo vrijeme i pare na izbore. I poslije Tita – Tito! Ili, poslije Mile – Siniša Dodik. Može i Milorad Karan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.