Dok su druga djeca učila slova i sastavljala prve rečenice, ona je, reklo bi se, već savladala politički pravopis.
Godine su prošle, Ljubojevićeva je dogurala do govornice Narodne skupštine, a refren iz djetinjstva, vremenom je malo korigovala.
Danas više ne odzvanja ispred malih ekrana, nego iz skupštinskih klupa, sa ozbiljnošću koja ne trpi sumnju i sigurnošću koja ne poznaje dilemu:
„Milorad Dodik je jedini državnik, lider, vizionar… Najveći nakon Josipa Broza Tita!“
U tom trenutku čovjek ne zna da li da ustane, zaplješće ili da provjeri da li je slučajno prebacio na neki naučno-fantastični kanal. Kad se već barata superlativima, red je da se i stvarnost malo dotjera – da ne kvari ugođaj.
Jer, realno gledano – dobro nam je. Čuj, dobro. Odlično nam je.
Plate su taman takve da razvijaju kreativnost – naučiš kako da preživiš do kraja mjeseca. Cijene rastu, ali i mi rastemo s njima – u toleranciji, u strpljenju, u sposobnosti da se pravimo da ne vidimo. Ljudi odlaze, ali to nije odlazak, to je međunarodno umrežavanje stanovništva.
Zdravstvo? Pa dobro, redovi su tu da nas podsjete na vrijednost života. Obrazovanje? Važno je da imamo diplome, znanje je ionako precijenjeno. Ekonomija? Stabilna – taman toliko da se ne raspadne, ali ni da slučajno krene naprijed pa nas zbuni.
Ali zato narativ – besprijekoran. Tu nema čekanja, nema gužve, nema sumnje. Tu smo lideri regiona, Evrope, svemira. Tu smo uvijek „najveći“, „najbolji“, „jedini“. Jer kad već ne možeš promijeniti stvarnost, možeš bar pojačati ozvučenje.
I tu negdje, između realnosti i govornice, ostaje Anja Ljubojević – dosljedna sebi, vjerna refrenu i uvjerena da će, ako ga dovoljno dugo ponavlja, „Dodo, Dodo“ jednog dana zvučati kao činjenica, a ne kao dječija navijačka pjesmica koja je samo odrasla, obukla sako i dobila mikrofon.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.