Kada nenormalno postane normalno, onda ono što je bilo normalno djeluje kao čudo.
Prije epidemije korona virusa, koja naše prostore drma punih sedam mjeseci, mnogi ljudi su se kod komercijalnih banaka zaduživali za sve i svašta.
Zamislite sljedeću situaciju: sunčan izborni dan, praznik demokratije, oblačite lijepo odijelo, s porodicom idete na biračko mjesto, sat vremena čekate u redu da glasate po savjesti, a onda – ćorak!
Kada je u pitanju ''naše malo misto'' i mi kao društvo koje u njemu živimo, kao niti jedan drugi narod u svijetu, skloni smo tome da gotovo uvijek za sve loše što nam se događa okrivimo nekog drugog.
Ako igdje u zvaničnoj politici postoji otvorena šala, onda je to u odnosima BiH i Evropske unije. Mi bismo, kao, u Evropu, Evropa nam, kao, postavlja neke uslove koje mi odmah bacimo u smeće. A onda nas Brisel, kao, pohvali da smo dobri đaci.
Da smo kanta za nabijanje svima u regionu to je poznata činjenica, a i kako ne bismo bili kada je glavni zadatak vlasti u BiH da pljačka sopstveni narod.
Da je Bosna i Hercegovina država paradoksa svi već znamo i osjećamo. Kad na to bar malo zaboravimo onda na scenu stupaju lideri da nas na to podsjete.
Kad mu je njegova draga nagovijestila da će ga ostaviti, jer više neće da trpi njegove nasilničke ispade, muškarac u zrelim pedesetim riješio je situaciju – metkom u čelo! Čisto simbolike radi, nevjernicu je ovjerio još jednim metkom - u srce.
Čini se da su sve oči ovih lokalnih izbora, bar kada je Republika Srpska u pitanju, uprte u Banjaluku.
Država koja bira da radije tumara po mračnim odajama prošlosti, bez želje da zakorači u svijetli hodnik moderne budućnosti, dovodi u pitanje svoje, ali i postojanje vlastitog naroda.
Da li su „stari“ studenti u Srpskoj zaslužili još jednu priliku da završe školovanje ili nisu, teško je govoriti, posebno ako nismo u njihovim cipelama hodali, ali da su već imali mnogo prilika, to se može i sa sigurnošću i mirne duše reći.
Toaleti za porodilje u UKC Republike Srpske su identični, ako ne i gori od prosječnog poljskog WC.
„Popravljajte greške, nemojte ih zataškavati. Imajte hrabrosti i obračunajte se sa onima koji su iznevjerili povjerenje naroda. Naš narod je dobar, oprostiće greške, ali neće opraštati lopovluke.“
Pandemija korone nije zadala glavobolju samo građanima BiH, srozavši životni standard mnogih, nego je pomrsila konce i našoj dijaspori, koja je zakočila kako s dolascima na ove prostore, tako i sa slanjem para svojima u zavičaju.
Toliko je komentara napisano o katastrofalnom radu reformisanog pravosuđa u Srpskoj i BiH uopšte da se normalan čovjek zapita vrijedi li uopšte dalje i pisati bilo šta na ovu temu.
Za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati. Vrijedi li Banjalučanima sada da kukaju i plaču što je srušeno staro kino “Kozara”, nekada kultno mjesto u gradu?
Najveći efekat Dodikove posjete Hrvatskoj je u tome što je natjerao Sarajevo da sa Hrvatima zarati više nego ikad. Najveća korist je u tome što se sada iz Zagreba mogu čuti političke poruke gotovo identične onima iz Banjaluke.
Predsjednik SDA, Bakir Izetbegović, i predsjednik HDZ BiH, Dragan Čović, ponovo su se dogovorili da se ništa ne dogovore.
