Nepuno dvomjesečno vanredno stanje u Republici Srpskoj narod će najviše pamtiti po policijskom času, pojedini pravni stručnjaci po ogrešenju vlasti o Ustav, novinari po boljoj komunikaciji sa institucijama nego u normalnim okolnostima, a opozicija po „javnim“ nabavkama.
Zloglasna korona je u BiH, možda, donijela i nešto dobro. Kad se uskoro otvore granice, gužva će, prvi put u mnogo vremena, biti veća na ulazu nego na izlazu.
Sve žrtve fašizma iz Drugog svjetskog rata ponovo su ubijene, ovaj put u Sarajevu, gradu koji se uporno trudi da pokaže tu antifašističku nit, ali to im baš ne polazi za rukom.
Već danima javnost u Republici Srpskoj pokušava shvatiti koji je bio motiv i razlog da sudija donese sramotnu odluku da profesora koji je osuđen za seksualno uznemiravanje učenica vrati da predaje u školi.
Više od pedeset miliona ubijenih u Drugom svjetskom ratu trebali su da budu opomena da nacizam i fašizam zauvijek trebaju da ostanu na smetlištu istorije.
Pandemija nam je otkrila neke slabosti u sistemima, ali i potvrdila ono što smo znali i prije, a to je da nismo svi jednaki pred zakonom.
Znate onu situaciju kada vam je ispred kuće neugledan gost; on bi kao želio da uđe, a vi niste baš oduševljeni tom idejom, ali ipak ne možete javno da ga odbijete jer se ne zna kada može da zatreba. Onda izađete do kapije, iznesete rakiju, sok, popričate, s namjerom da ga ne uvrijedite, ali da ne zakorači dalje od dvorišta.
Iako se mnogi trude da nas predstave kao antifašiste, pojedini događaji svake godine dokazuju da fašizam, nažalost, nije mrtav.
Poreski inspektor Nemanja Barović je samo jedna kap u moru kada su pitanju razni činovnici koji iskorištavaju svoj posao kako bi reketirali i ucjenjivali ljude koji pokušavaju na pošten način zaraditi koju marku i prehraniti svoje porodice.
Taman kad se učinilo da epidemija korona virusa u Srpskoj počinje da izmiče kontroli, broj zaraženih je počeo da pada.
Građani BiH su jedno veliko stado ovaca, podijeljeno u tri tora, koje šiša i vuče za nos kako ko stigne.
Da je BiH zemlja apsurda naši političari to najbolje ilustruju kako svojim riječima, tako i djelima. Nije, stoga, ni čudo što ih nigdje, pa ni u vlastitoj zemlji, niko ne doživljava ozbiljno.
Od pojave prvog oboljelog virusom korona u Republici Srpskoj prošlo je oko dva mjeseca. Pokazalo se da smo, kao društvo, jedva toliko sposobni da izdržimo krizu: da se borimo, solidarišemo, trpimo, da građani budu disciplinovaniji, a vlast odgovornija nego inače. U tom periodu morali smo da pobijedimo, ali nismo.
Gdje prestaje logika tu počinje Bosna i Hercegovina, rečeno je, a i dokazano, mnogo puta.
U redu, zdravlje je najvažnije, shvatili smo to, i ako ćemo pošteno, prilično smo mi disciplinovan svijet. Rijetko ćete na ulici vidjeti osobu bez maske i rukavica, ako uopšte izlazite na ulicu, osim kad se baš mora.
Dileme više nema, školska godina će se, bar kad su u pitanju osnovci, završiti kako je i ranije predviđeno, sredinom juna.
Epidemija korona virusa nije se ni razmahnula u svojoj punoj snazi, a mnoga domaća preduzeća su zavapila da neće moći još dugo da izdrže.
Virus korona osim što odnosi ljudske živote širom svijeta, te donosi ozbiljnu globalnu političku, ekonomsku, socijalnu i finansijsku krizu, pokazao je i nejedinstvo unutar Evropske unije.
Redovi kupaca koji čekaju da uđu u popularni market, od jutra do mraka. Ipak, njihovi radnici su dobili minimalac. Market u istom gradu, ista ili manja dužina reda. Njihovi radnici dobili punu platu, plus bonus za trud u opasno vrijeme.
I dok korona virus nezaustavljivom brzinom prodire u sve ćoškove svijeta, a broj umrlih iz dana u dan raste, mnogi političari i javni funkcioneri se drže za glavu i razmišljaju o tome kako bi bilo dobro da vrijeme mogu vratiti unazad jer bi tada mnogo toga promijenili.
