Davno je rečeno da onaj ko nešto hoće, nađe način, a onaj ko neće, nađe izgovor. Moglo bi se reći da i ova izreka, kao i mnogo šta drugo, dolazi do punog izražaja upravo u epidemiji virusa korona.
Predsjedništvo BiH poziva sve institucije i nivoe vlasti u BiH da, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, u okviru Mehanizma koordinacije, od zajedničkog interesa svih u BiH, hitno pokrenu sve procedure neophodne za ispunjavanje zahtjeva Evropske komisije...
Čeka nas epidemiološki haos, korona upalila crveni alarm, samo su neke od poruka koje struka već danima šalje, nadajući se da će nam doprijeti do svijesti da nas, ako se ne damo u pamet, ne čeka ništa dobro.
Nakon dvije godine međusobnih svađa, razlaza, zatezanja, pa mirenja, desilo se ono što je malo ko očekivao - završen je dvije decenije dug brak između DNS i SNSD.
Tehnologija danas napreduje tolikom brzinom da je našoj svijesti teško da to pratimo, a i da se pomirimo s tim. Takav je napredak, smatrali ga mi ispravnim ili ne, nezaustavljiv i grabi krupnim koracima.
Po sadašnjem stanju na tržištu nekretnina reklo bi se da će za deceniju cijela Republika Srpska živjeti samo u Banjaluci, i to u centru grada.
Sutra zvanično počinje predizborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini 2020. godine.
Ekonomske posljedice epidemije korona virusa na svojoj koži dobrano je osjetila velika većina naših građana.
Odlazak kod doktora u doba korone odavno nije što je nekada bilo. Nije dovoljno zakazati pregled već je potrebno da prođete trijažu prije nego što uđete u bilo koju zdravstvenu ustanovu.
Da Centralna izborna komisija BiH na svom sajtu nije objavila izvod iz centralnog biračkog spiska glasača izvan BiH sigurno joj se ne bi javilo 3.500 građana koji su se upravo na tom spisku prepoznali kao žrtve izbornih malverzacija.
Nakon što su ostale bez posla, radnice Fabrike obuće „Alfa“ iz Modriče ostale su i bez skromne naknade za nezaposlene. Da ne spominjemo otpremnine, otkazni rok, neiskorištene godišnje odmore.
Pedeset odsto stanovništva sa biračkim pravom ne izlazi ne izbore uglavnom jer ih politika ne zanima, nemaju za koga da glasaju “jer su svi isti” ili misle da njihov glas neće promijeniti ništa.
Milion bilo čega je bogatstvo. A javno preduzeće „Šume RS“ gazduju sa milion hektara šuma. Međutim, njima taj milion ne služi da budu najbolji, da imaju impozatne brojke u poslovanju...
Neizvjesnost je glavna riječ koja će, po svemu sudeći, još dugo opisivati kako naš svakodnevni „mali“ život, tako i cjelokupnu ekonomsku situaciju u kojoj živimo, radimo i treba da planiramo budućnost.
Kada nenormalno postane normalno, onda ono što je bilo normalno djeluje kao čudo.
Prije epidemije korona virusa, koja naše prostore drma punih sedam mjeseci, mnogi ljudi su se kod komercijalnih banaka zaduživali za sve i svašta.
Zamislite sljedeću situaciju: sunčan izborni dan, praznik demokratije, oblačite lijepo odijelo, s porodicom idete na biračko mjesto, sat vremena čekate u redu da glasate po savjesti, a onda – ćorak!
Kada je u pitanju ''naše malo misto'' i mi kao društvo koje u njemu živimo, kao niti jedan drugi narod u svijetu, skloni smo tome da gotovo uvijek za sve loše što nam se događa okrivimo nekog drugog.
Ako igdje u zvaničnoj politici postoji otvorena šala, onda je to u odnosima BiH i Evropske unije. Mi bismo, kao, u Evropu, Evropa nam, kao, postavlja neke uslove koje mi odmah bacimo u smeće. A onda nas Brisel, kao, pohvali da smo dobri đaci.
