Ekspresno usvojenje brata i sestre Severina i Svjetlane Blagojević iz Banjaluke, koji su prije pet godina odvedeni u Kanadu, ovih dana glavna je tema medija u ovoj sjevernoameričkoj državi.
Znate li kako je zvanično glasila jedina tačka dnevnog reda posljednje posebne sjednice Narodne skupštine?
Šta se to krije iza posljednjih uvredljivih izjava i prijetnji ljudi na najvišim funkcijama u BiH?
Politika je uvijek privlačila različite profile ljudi, a pogotovo kada sa sobom nosi funkcije koje pružaju određenu moć. To postaje očigledno pred lokalne izbore, kad političke partije prave liste “svojih najboljih” kandidata za odbornike u gradskom parlamentu.
Radost što je nastava, uprkos tome što epidemiološka situacija nije obećavajuća, krenula u školskim klupama, u velikoj mjeri zasjenilo je to što je, već prvih dana, zaraza prošetala učionicama.
Ravno šest mjeseci od početka pandemije virusa korona kod nas, jedno se može reći gotovo bez dileme: ona je kao lupa koja je na vidjelo iznijela sve ono što jesmo, kao ljudi, pojedinci, društvo, narod, država, civilizacija...
Ovih dana poštari zvone dva-tri puta i dijele po kućama i stanovima plave koverte sa zemljišnim izvodima o pravu na vlasništvo nekretnina.
Kada funkcioneri usred krize odbiju prijedloge da se odreknu dijela svojih, ionako ogromnih, primanja šta nije u redu s njima ne treba pitati njih, nego građane koji su to dozvolili.
Vaspitaču u banjalučkom vrtiću, koji je od djevojčice tražio nage fotografije, izrečena je samo uslovna kazna na koju se tužilaštvo uopšte nije žalilo.
Krajiška ljepotica, kako su Vrbas nekada zvali, danas je velika kanalizacija kroz koju svaki dan, i to u gradskoj zoni, prolaze ogromne količine fekalija.
Specijalna policija nije dozvolila svatovima da uđu u svadbeni salon u Tomislavgradu, naslov je jednog lokalnog portala od protekle subote.
Škole će sutra, kao i svake godine, početkom septembra, ponovo biti pune đaka, a školska zvona će označiti kraj raspusta i da je vrijeme za nastavu. Ali ništa, zapravo, neće biti kao ranije...
Tri mjeseca pod režimom korone bacila su privredu Srpske na koljena. Sudeći bar prema svakodnevnim jadikovkama poslodavaca.
Prvi rezultat odlaska Borisa Miloševića u Knin, na obilježavanje „Oluje“, vidjeli smo u prošli utorak. Zoran Milanović je došao da se pokloni Srbima ubijenim u zaseoku Grubori, masakriranih danima nakon „Oluje“, kraj tog istog Knina.
Odoše 3,4 miliona maraka naših para, kao da ih nikada nije bilo. Zvanično i na papiru, pare su otišle za nabavku dezinfekcionih sredstava u školama u Republici Srpskoj.
Stranke su na svoje liste kandidata za odbornike u Banjaluci bez imalo srama stavile imena ministara, narodnih poslanika, koji, sasvim sigurno, ne namjeravaju nakon izbora da presele u odborničke klupe.
Koliko je stotina tona smeća, pred građane BiH, izručeno u posljednja dva mjeseca! Ne samo onog uvezenog iz Italije i istovarenog po fabrikama u kojima su, u vrijeme „komunističkog mraka“, ljudi zarađivali plate!
Prvo je bio Dragan Mektić, poznat po tome što je svima bio kriv i kada jeste, i kada nije. Potom je došao Fahrudin Radončić koji je imao ideju da ilegalne migrante protjeruje iz BiH.
Nismo svi isti pred zakonom u Republici Srpskoj. Naprotiv, mi i oni smo dva svijeta, različita. Ovakvu poruku javnosti šalju tužioci, koji imaju ogromnu moć kada je u pitanju vođenje istraga.
Prema svom ustavu, Bosna i Hercegovina ima tačno deset nadležnosti.
