Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović nedavno se pohvalio time da su ratni zločini pripadnika tzv. Armije BiH nad Srbima i Hrvatima predstavljali „incidente“.
Više od polovine radnika u Srpskoj mjesečno ne može da zaradi ni onoliko koliko je taman da se jedna prosječna porodica prehrani, a da ni najmanje ne pretjera u nekom nazovi luksuzu.
Bara jeste mala, ali nije puna krokodila. Krokodili bježe u veća i ulovom bogatija staništa, a bara je sve manja, zaparložena. Reptili koji su ostali gledaju kako da sa što manje napora što više ulove u mutnom.
Republika Srpska namjerava da se upusti u ozbiljan posao – donošenje novog ustava. Takvu ideju, naravno treba pozdraviti, budući da je sadašnji pretrpio toliko izmjena da je iluzorno očekivati da će ga bilo kakvo dodatno uljepšavanje učiniti iole boljim.
Ko želi rat, u kući mu bio. Nije kletva, već poruka Bakiru Izetbegoviću, Fahrudinu Radončiću i svima kojima u BiH padne na pamet da javno izgovore tu strašnu riječ u formi prijetnje.
Da novinari često na terenu nailaze na brojne poteškoće u radu to i nije neka vijest, ali da se novinarima zabrani da prate suđenje koje zanima veliki broj čitalaca je presedan sa kojim se do sada nismo susretali.
Mjeseci oko izbora imaju i svoju korisnu stranu. Tada političari i partije odbace sve maske i principe i pokažu svoje istinsko lice, satkano od sirovih interesa. Kada bi još samo građani smogli snage da bar ovih nekoliko mjeseci pogledaju ko je ko na političkoj sceni… U oba bloka.
Kao što reče jedan poznavalac prilika, kada je suša, razlog za loše poslovanje je viša sila, a kad kiša lije iz neba i zemlje, uzrok dobrog poslovanja je odličan menadžment.