Nasilje u porodici nije privatna stvar, koju treba sakriti u „svoja četiri zida“, da bi se sačuvao „ugled“ porodice. Koliko još žena treba da plati glavom, zato što tvrde glave balkanske to neće da shvate i prihvate?
Divan su nam kraj godine priredili odbornici banjalučke Skupštine. Ne znam samo da li je u prazničnom duhu pošto ih se trećina nije pojavila na sjednici kada se predstavljao budžet za iduću godinu.
Dobijete ministarsku funkciju i ne možete da je popunite bez problema. U tu fazu je došao DNS.
Zbog čega država nije našla mehanizam za suzbijanja sive ekonomije, dobro poznatih isplata plata u kovertama?
Poznati kao narod koji decenijama trpi i prašta greške svojih predstavnika usvojili smo i jedan fenomen, a to je da govorimo kako političari stalno lažu i da im istovremeno sve vjerujemo.
“Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo, kako bismo zadivili ljude koje ne volimo!” Ova razvikana marketinška maksima, smišljena u slavu potrošačkog mentaliteta, mogla bi se primjeniti na štošta, pa i na stari srpski pravoslavni običaj – krsnu slavu.
Primjećujete sigurno da se sve češće, naročito na društvenim mrežama, pojavljuju razni takozvani duhovnici, neki samozvani učitelji razvoja ličnosti, koji čak crtežima, što je do sada neviđen način, pretvore vam život u željeni model, ispunjen srećom i blagostanjem.
Ma kako nevjerovatno zvučalo, stručnu pomoć zbog narkomanije u RS traže i djeca od samo 11 godina.
Ne tako davno pogledali smo se u ogledalo i rekli da nam stanje u visokom obrazovanju nije dobro i da se nešto mora mijenjati, radi budućnosti naše djece. Povod za to je bila analiza koju je za tematsku sjednicu Vlade uradilo ministarstvo za visoko obrazovanje u RS.
Šta se desi kada narodni poslanik drugome kaže da je budala, drogeraš, idiot ili glupan? Ništa. Može da dobije umanjenje 10 ili 15 odsto od plate, ili ne mora ni to, i može da nastavi sve po starom. Svi smo se zgrožavali i postidjeli slušajući njihove utvrde i riječi kojima nije mjesto u parlamentu. I? Ništa. Idemo dalje, šou i histerija se nastavljaju.
Možete iz svih zakona da izbrišete 9. januar kao Dan Republike Srpske, ali će se on i dalje proslavljati, ako to budu željeli građani Republike.
Migranti su se odavno odomaćili u BiH, pa se sve manje boje naših bezbjednosnih agencija i spremni su na sve kako bi se dočepali telefona, novca ili automobila s kojim bi pokušali pobjeći preko granice.
Više od 1.000, a možda i čak i 2.000 antifašista, marksista, jugonostalgičara… ostarjelih Titovih pionira i mladih otporaša okupilo se u subotu u Jajcu da proslave Dan Republike. Da, da, one republike koja više ne postoji, a koja je utmeljena na drugom zasjedanju AVNOJ-a, u Jajcu 29. novembra 1943. Slavili su, dakle, Jugoslaviju.
Dva plus dva nije četiri, već koliko šef kaže da jeste.
Kako se i od čega sastavlja Savjet ministara BiH, dobro je da ikad uradi išta korisno za građane. Prvo se zadovolji entitetski, nacionalni i stranački ključ, ako nešto pretekne, e onda se gleda struka, znanje, kredibilitet. Zato se svi iznenadimo kada neko od ministara počne da se miješa u svoj posao. To vam dođe kao bonus.
Ista lica, iste izjave, isti problemi i tako već deceniju.
Milica se razvela od nasilnika, ali avaj. Nasilnici u razvod ne vjeruju. Nasilnici smatraju da su žene njihovo vlasništvo i doživotni robovi. Milicu je bivši suprug ubio ispred zgrade u kojoj je živjela. Usred Banjaluke. Komšije joj nisu pritekle u pomoć. Ubio je nasilnik i sebe, ali to je njegova stvar!
Još uvijek nema pomaka u istrazi čije su desetine kilograma marihuane pronađene prije više od šest mjeseci pored autoputa Banjaluka – Gradiška.
Za to što nam se danas smije cijela država, pa i šire, nije kriv ni „ReStart“, ni „Pravda za Davida“, ni građani. Tragikomedija koja je u subotu odigrana na banjalučkom Trgu Krajine posljedica je svega što se dešava proteklih godina, a odgovoran je neko ko se dosjetio da na igračkama pokaže da se zakon mora poštovati.
Svake godine povodom obilježavanja „Dana državnosti“ Bosne i Hercegovine, iz pojedinih političkih ali i naučnih krugova, mogu se čuti i pročitati mišljenja da su se bosanskohercegovački narodi na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom 25/26. novembra 1943. godine, odlučili za zajednički život i da je federalna Bosna i Hercegovina nastala „voljom njenih naroda“.
