Poslije dvije sedmice danonoćnog rada banjalučka policija je utvrdila da je za pokušaj ubistva novinara Vladimira Kovačevića odgovoran bokser Marko Čolić.
Nakon što prime najljepšu vijest na svijetu, da će postati majke, trudnicama brzo pada mrak na oči. Kako reći šefu da si trudna, kako preživjeti trudničko, a ne razmišljati šta će biti kad se vratiš na posao?
Ko na jeftinoj radnoj snazi temelji biznis, napravio je loš posao, već odavno upozoravaju ekonomisti. Ali, ko još u ovoj zemlji sluša, istina rijetke, ekonomiste, sociologe, politikologe, koji su spremni da kažu ono što moćniji od njih ne žele da čuju.
Zemlja uglavnom loših političara, samozvanih analitičara i narodna praznih džepova dočekuje još jedne izbore.
Ubistvo, razbojništvo, premlaćivanje, mafijaška likvidacija, samo su neki od naslova koji se ovih dana mogu pročitati o tome šta se dešava u Banjaluci i okolini.
U apsurdistanu kakva je BiH, odnosno Republika Srpska, najljepše zanimanje je biti tužilac.
Preostali Srbi u Federaciji tamo će ostati i nakon izbora, a da li će uz njih ostati i političke partije iz Republike Srpske?
Prosječna domaćinstva u kojem dva odrasla člana porodice imaju zaposlenje i redovnu platu sa uplaćenim doprinosima smatraju se u današnjim vremenima, takoreći, srećnicima.
Bosna i Hercegovina je sastavljena od dva entiteta i tri naroda čiji se stavovi, po ustavnoj definiciji, moraju uvažavati prilikom donošenja odluka.
Karma je čudo! Ako ne vjerujete, pitajte Bakira Izetbegovića, Denisa Bećirovića ili pak napravite anketu među Bošnjacima u „većem entitetu“.
Ruski pisac Zahar Prilepin nije uspio da uđe u BiH, ali je zato (da ni sam toga nije svjestan) uspio da razotkrije sve slabosti političko-obavještajnog sistema u ovoj državi.
Ne daj bože da nas strefi kakva veća poplava, suša ili druga katastrofa, pa da neko odozgo mora da nam pomaže i spasava nas propasti.
Sila i nepravda caruju Republikom Srpskom. U carstvu sile i nepravde na „nezgodnu“ riječ se, logično, odgovara metalnom šipkom po glavi glasnika. Novinarima, ali ne samo novinarima, nego svima koji glasno govore i jasno pišu da je car go, iscrtana je meta na čelu.
U civilizovanom svijetu, kako lijepo reče jedan ovdašnji advokat, ljudi jedino vjeruju policiji i sudovima.
Greška Zahara Prilepina je što je u BiH pokušao da uđe legalno, preko graničnog prelaza.
Dan za danom, šokiraju nas i rastužuju vijesti o još jednoj saobraćajnoj nesreći, o još jednoj pogibiji na putevima, o teškim povredama vozača i suvozača, uključujući djecu. Stavljamo tužne emotikone na društvenim mrežama i pitamo se zašto ima toliko udesa kad imamo i više kamera, i više radara, i više patrola na ulicama. A bilo bi korisno, možda, i da svako pogleda prvo sebe.
Bosna je od rata do sada preživjela 13 kampanja za redovne izbore, plus nekoliko za vanredne, ali izgleda da ni jedna neće iza sebe ostaviti toliko fekalija kao ova za opšte oktobarske.
Kao i prije nekoliko vijekova, budućnost BiH i većeg dijela Zapadnog Balkana zavisi od onog što se dešava u Stambolu.
Dragi ministri, političari, predsjednici i ostali… je l’ vam žao majke koja cijelu noć razmišlja šta će djeca ujutro da jedu? Je l’ znate da postoje roditelji koji obole od teškog života, dok narod komentariše „što je toliko rađala“? Da li je moguće da nema posla za oca sedmoro djece i da su majke krive jer „toliko rađaju“?
