Iz našeg ugla

Pobjegli

Javni dijalog nije opcija već obaveza svakog odgovornog političara.

Boris Knežević
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Ovom rečenicom se najkraće i potpuno tačno opisuje odgovornost, ali i ono što bi trebalo da bude obrazac ponašanja svakog čovjeka na javnoj funkciji.

Dakle, neko ko se „ne skida“ sa malih ekrana, ko stalno nešto obećava, priča istinu ili laže, i, što je najvažnije, raspolaže novcem građana, ne može se ponašati po principu: „ovdje ću doći, ovdje ne“. „Tamo me gotive i pustiće me da pričam šta mi padne na pamet, a tamo mi se baš i ne ide, jer će me ’istresti iz gaća’ i tražiti da govorim istinu“.

Milorad Dodik i Draško Stanivuković prvo su prihvatili poziv Srpskainfo da dođu na predizborni duel u naš studio. Kasnije je dolazak prvi otkazao Dodik, navodeći kao razlog put u Rusiji, da bi kasnije i Stanivuković to isto uradio, pravdajući se da mu ne odgovara „takav format“.

Pročitajte još

Obrazloženja navedenih političara „pila bi vodu“ da su, recimo, izabrali neki drugi termin koji im odgovara, a što im je naša medijska kuća ponudila. OK, ne možemo tog dana, ali možemo nekog sljedećeg. Međutim – ne!

Vremena se ima kad treba i po nekoliko puta sedmično gostovati tamo gdje su pitanja namještena, gdje neće biti „škakljivih“ tema i gdje se ide na sigurno. Naravno, ne sporimo pravo svakog da bira ono što smatra da je za njega dobro, ali tu se ponovo vraćamo na rečenicu s početka ovog teksta.

Odgovoran političar u bilo kojoj civilizovanoj državi ne otkazuje u posljednji trenutak gostovanje u medijima, niti izbjegava da učestvuje u javnom dijalogu. Ne zato što to ne želi, već zato što zna bi mu to nanijelo ogromnu političku štetu. Posebno se to ne radi u finišu izborne kampanje.

Ovdje je takvo ponašanje i dalje moguće. Za to su, da se ne lažemo, podjednako krivi i oni koji ih „gotive“ i puštaju ih da pričaju šta im padne na pamet.