Iz našeg ugla

Pobuna „papaka“

Kada je poslije izbora 2014. godine izbila afera „Dva papka“, u kojoj je glavnu ulogu imala tadašnja premijerka Srpske Željka Cvijanović i gdje se otvoreno govorilo o kupovini poslanika kako bi se namakla skupštinska većina, tada otkriveni „papani“ čupali su rukama i nogama kako bi sa svog imena pokušali skinuti ljagu i sramotu.

Boris Knežević
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

U čovjekovoj prirodi je da se društvu pokušava predstaviti kao pošten, vrijedan i koristan član zajednice, bez obzira o kakvom se pokvarenjaku radilo. Biti „papak“, moralna ili politička prostitutka, čije se usluge plaćaju novcem ili nekom drugom privilegijom, do prije samo desetak godina smatralo se velikom brukom.

Još se, praktično, nije osušila tinta sa glasačkih listića na kojima su građani nedavno izabrali svoje predstavnike u novom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske, a lovci na papke pokazali su javnosti svježe „trofeje“. Biti „papak“ i politički komad mesa koji ima cijenu, izgleda da više nije sramota, niti se novopečeni „papani“ toga stide“. Naprotiv!

Pročitajte još

Kada ih lideri političkih partija koji su ih stavili na izborne liste, stranačke kolege i javnost prozivaju zbog teškog moralnog posrnuća, izdaje povjerenja građana koji su za njih glasali i odsustva bilo kakve etike, karaktera, poštenja, časti… novokomponovani papci ne da rukama i nogama pokušavaju da skinu sa sebe ljagu i sramotu, već se nešto bune, kočopere, prkose. Prijete krivičnim prijavama onima koji ih prozivaju, rugaju se i plaze naivnima koji su za njih glasali.

Mnogi umni ljudi tvrde da je u Republici Srpskoj politika dotakla dno i da su oni najpokvareniji, nejneukiji i najnečasniji među nama postali „elita“. Pobuna „papaka“ i prihvatanje nenormalnog kao normalnog, dokaz je da i od dna postoji nešto još dublje.