Vapaj iz škola

Popucali zidovi, plafon samo što ne otpadne, toalet potpuno zapušten, stari prozori, u stolove se ne može ni gledati. Ovo je vjerovatno vapaj učenika da ih neko konačno pogleda jer je škola snimljena kompletno, od ulaza, preko hodnika, do učionice, a sve objavljeno na društvenim mrežama koje su mladima, ali i medijima danas glavni izvor informacija. Tako se ova priča ponovo zakotrlja na portalima.

Jedino što vest bude aktuelna dva dana, i poslije opet svi zaborave i na đake i na ovu školu.  

– Ne vrijedi ulagati ako su loši temelji i zidovi. Tu nema spasa već da bager dođe i ovo sve poravna i da se gradi nova škola – rekao je još prije sedam godina direktor škole Boris Spasojević.

Danas, isti direktor, problem još i gori.

Jezivo je gdje ova djeca borave svakog dana, i to već generacijama, a da se niko od nadležnih mnogo ne uzbuđuje. Ko vas sprečava da djeci nabavite bar nove klupe i stolice? Svi čekaju da se škola uruši, pa da na tom mjestu nikne nova zgrada sa skupocjenim kvadratima.

S vremena na vrijeme čujemo za neke planove, najave, pa ipak godine prolaze, djeca stasavaju, odlaze, ostaju samo direktori. Čak ni ministre prosvjete ne možemo pohvatati. Ovo je već ko zna koji po redu, od kojeg očekujemo isti odgovor: da će razmotriti rješavanje problema. Utišao se i Stanivuković, koji je svojevremeno kao odbornik snimao stanje po školama u gradu.

I to je tek jedna škola. Šta je sa Građevinskom, isto u Banjaluci, koja prošle sedmice, na debelom minusu, nije imala grijanja. I njihovi đaci godinama čekaju rješenje problema, novu zgradu. Koliko je takvih škola širom Srpske, koje krpe kraj s krajem, nemaju ni salu za fizičku, razmišlja li iko o toj djeci. Gdje su njihova prava na jednake uslove u obrazovanju?

Ko je za to kriv? Umjesto da pričamo o nabavci geografskih karata, mikroskopa, laboratorijske opreme za đake, mi i se i dalje vrtimo oko toaleta. Curi li voda, jesu li sanirani… Jesmo li na to sveli školstvo 21. vijeka? Na prljavi čučavac.