Riječ o pravom medicinskom čudu jer je djevojčicu prije desetak dana u kući u malom podravskom selu Repaš snažno ugrizao pas argentinska doga. Povrede su bile opasne po život, stradale su kosti lobanje i mozak, a u Dječju bolnicu u Klaićevoj hitno je dovezena na liječenje iz koprivničke bolnice u vrlo teškom stanju. Slijedile su dvije operacije, indukovana koma, intubacija, dani provedeni u Jedinici intenzivne njege.
Za njen život, osim roditelja, strijepio je gotovo cijeli region i iz dana u dan pratilo se njeno stanje. Ali, desetak dana nakon strašnog događaja djevojčica je na “običnom” neurohirurškom odjeljenju, samostalno diše i jede, a ako se ne dogodi nešto vanredno, što ljekari u ovom trenutku ne očekuju, za osam dana mogla bi s roditeljima svojoj kući, piše Jutarnji.hr.
Za srećan završetak pobrinuli su se ljekari Dječje bolnice u Klaićevoj, i to od intenzivista do neurohirurga, a uključili su se i neuropedijatri koji će i dalje brinuti o bebi, odnosno o njenom neurološkom oporavku.
U bolnici je toga petka poslijepodne dežurni hirurg dobio poziv iz koprivničke bolnice. Rečeno je da imaju teško povrijeđeno dijete, a kako sam bila u pripravnosti, pozvali su me u bolnicu pa sam stigla čak i prije djevojčice. Bilo je oko 17 sati. Ugriz je izgledao strašno jer su stradali i glava i mozak. Povrijeđena je bila i lijeva i desna strana glave. Nismo imali vremena raditi dodatna snimanja jer je bilo jasno da je potrebna hitna operacija – kaže neurohirurg dr. Marta Borić Krakar koja je obavila prvu operaciju, koja je trajala više od tri sata.
Bebu je prva pregledala u tom trenutku dežurni intenzivni ljekar dr. Sandra Kralik.
– Najavili su nam da stiže djevojčica iz Koprivnice stara tek mjesec dana. Bila je u šoku jer je izgubila puno krvi. Trebali smo je što brže osposobiti za hitnu operaciju. Odmah je dobila krv jer je to bio glavni problem. Zbog toga je bila nestabilna, ‘šokirana’, hipotenzivna (pritisak koji je bio nemjerljiv). No, cijela ta priprema nije trajala duže od petnaestak minuta. Naime, sve se to dogodilo oko 14 sati. U koprivničkoj bolnici je oko 15 sati napravljen CT i kad se vidjelo da je ne mogu zbrinuti, poslali su je k nama. U Klaićevu je stigla oko 17.30, a u petnaest do šest bili smo u sali. Bila je vitalno ugrožena – objašnjava dr. Kralik.
– Bio je to najviši mogući oblik hitnosti ne bi li se spasio život bebi. Trenutak u kojem se mora stabilizovati dijete, zaustaviti krvarenje i osigurati vitalne funkcije mozga i cijelog organizma. Naravno, uvijek je sve komplikovanije kad se radi o tako maloj bebi, ali mi smo, srećom, već navikli jer ona i nije najmanja beba koju smo liječili – objašnjava prim. dr. Ivančica Škarić, načelnica Jedinice intenzivne njege.
Hirurški zahvati
– U prvoj trosatnoj operaciji čistili smo ranu, sanirali je i stabilizovali. Radilo se o teškoj povredi glave i mozga, a nakon operacije beba je stavljena u indukovanu komu, na respirator. Počelo je i intenzivno liječenje – kaže dr. Borić Krakar.
Međutim to nije bila posljednja operacija.
– Trebalo je sanirati rane glave i mozga te moždane ovojnice pa je zato bio potreban još jedan hirurški zahvat. Naime, kontrolni MR je pokazao da postoje oštećenja koja treba ‘popraviti’ – kaže upravnik bolnice, prof. dr. Goran Roić.
Više od četiri sata trajala je druga operacija koja je obavljena tri dana poslije. Naime, neurohirurg Miroslav Gjurašin kaže kako je bilo potrebno izvesti još jedan zahvat ne bi li se spriječile tzv. sekundarne povrede.
– Riječ je o povredama zbog kojih nastaje otok tkiva koji, pak, pritišće zdravi dio mozga i oštećuje ga. Operacija je trajala dugo jer sam najprije operisao jednu pa drugu stranu glave. To je bilo važno da postojeće povrede ne postanu još veće, odnosno da ne ostanu trajne posljedice – kaže dr. Gjurašin.
Ta druga operacija ubrzala je oporavak i samo nekoliko dana kasnije dijete je skinuto s respiratora
– Tada je dijete počelo samostalno da diše i prebačeno je s Odjela intenzivne njege na Odjel neurohirurgije. Roditelji su sad svakodnevno uz djevojčicu – kaže prof. dr. Roić.
Rehabilitacija
– Nekoliko dana nakon operacije pokazalo se da je neurološki status djeteta bio usporen, odnosno djevojčica nije bila vitalno ugrožena, ali je, primjer, slabije reagovala na zvuk i uspostavljala kontakt, a bila je prisutna i mišićna asimetrija jer su se lijeva i desna strana razlikovale u spontanoj motorici. No, već u srijedu nakon ponovljenog pregleda i nakon što se dijete oporavilo od operacije izgledalo je bistrije, reagovalo je na zvučni podražaj, ali još je prisutna neuromotorna asimetrija jer je s jedne strane oštećenje mozga veće. Zbog toga će slijediti fizikalna rehabilitacija i nadamo se da će, s obzirom na sposobnost i plastičnost mozga, beba lakše nadoknaditi oštećene stanice te da će se stimulacijom zdravih stanica taj deficit smanjiti – ističe neuropedijatar doc. dr.Vlasta Đuranović.
Naime, nakon skidanja sa respiratora beba nije mogla da prihvati hranu jer je refleks gutanja bio usporen, ali sada se i to oporavilo. Istina je da će bebi ubuduće biti potrebna fizikalna terapija kako bi se dodatno ojačala funkcija ruku i nogu.
Slijedi i EEG kad zarastu rane na glavi jer one mogu smetati u tačnosti dijagnostike, a takođe će se uz pomoć ultrazvuka pratiti, kroz fontanelu na glavi, promjene na mozgu. Sve u svemu, perspektiva djevojčice je dobra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu