Ovih dana, “Lela Vranjanka” zaorila se i na Svjetskom kupu u Milanu u ritmičkoj gimnastici, kada je Tara Dragaš (18) uzela čak dvije medalje uz vanvremenske stihove Dragana Tokovića. Iza ovog evergrina koji je snimio “najljepši glas juga” Staniša Stošić krije se zanimljiva priča.
Pjesma “Lela Vranjanka” koju je veliki Staniša tako lirski otpjevao izašla je iz pera čuvenog kompozitora i interpretatora Dragana Tokovića, i to tokom jedne noći kad je upoznao čuvenu ljepoticu iz Vranja, Jelenu Đorđević, koja je na njega ostavila nevjerovatan utisak.
Lela Vranjanka nije izmišljena ličnost – ona je zaista postojala i na čudesan način inspirisala Tokovića da napiše ovaj dragulj narodne muzike.
Ko je bila Lela Vranjanka?
Daleke 1974. godine inspiracija Dragana Tokovića bila je dama poznatija pod nadimkom Lela Numerka, a nakon susreta u restoranu u Vranjskoj Banji, nastao je evergrin “Lela Vranjanka” koji i danas slušaju sve generacije.
– Ljudi su govorili svakakve stvari, ali istina je da sam ovog čovjeka vidjela samo dva puta u životu, nije bilo ljubavne veze i emocija. Bio je to potpuno slučajan sastanak. Jedino što je bilo neobično je da je Dragan nekoliko puta napuštao društvo i odlazio ispred Kičera. Kasnije sam saznala da je te večeri nastala pjesma – rekla je tada Jelena.
Kada god bi čula taktove hita za sva vremena, postidjela bi se, jer je baš ona bila ta čuvena Lela Vranjanka.
– Šetala sam sa drugaricom Knez Mihailovom ulicom u Beogradu, kada smo iz kafane „Grčka kraljica” začule muziku i odlučile da uđemo. Za klavirom je bio niko drugi do Dragan, pa sam odlučila da mu preko konobara poručim:
– Dočekala vas je Lela Vranjanka – rekla je u jednoj emisiji i dodala:
– Čuvši to, okrenuo se i potražio me pogledom po sali, raširio svoje lijepo lice u osmijeh i došao za naš sto. Dugo smo razgovarali o svemu osim o pjesmi, valjda čekajući da je se onaj drugi dotakne, ali… Nisam ga ništa pitala, nisam ga poslije toga nikad više ni vidjela, mada bih danas sasvim sigurno učinila drugačije – odlutala je pogledom, u kojem istina ima ponajviše od ljepote koju je čovjek tragične sudbine opjevao u nekoliko vanvremenskih strofa, na nekoliko kafanskih računa…
Pjesma odavno nije samo njihova, koliko god da njihova nikada i nije bila, već „kafanska liturgija” naraštaja prošlih, sadašnjih i, sasvim sigurno, budućih. Svih koji su u ime nesrećnih ljubavi makar jednom razbili čašu o kafanski pod, bilo onih izjavljenih kao nekada pred kapijom Hercegovačke 20 u Vranju, bilo prećutanih, kao biografa naših duša – Dragana Tokovića.
Sa 17 godina Lela Vranjanka zakoračila je na ludi kamen 1952. godine sa prosvjetnim radnikom iz Leskovca. Međutim, nakon pet godina ljubav je doživjela krah, a Lela se se vratila u svoj rodni grad. Mislila je da više nikome neće dati svoje srce, ali u zrelim godinama ponovo je izgovorila sudbonosno “da”.
Lela je radni vijek provela u duvanskoj industriji, a starost je provela u Hercegovačkoj ulici u Vranju, gdje je bila okružena prijateljima, preneo je Stil.
Jelena Đorđević, po kojoj je nastala pesma „ Lela Vranjanka” preminula je 82. godini života 2016. u Vranju poslije duge i teške bolesti. Kruševljanin Dragan Toković preminuo je 14 godina prije žene koja ga je inspirisala da napiše jednu od najljepših ljubavnih kafanskih pjesama 20. vijeka.
Iako više nisu među nama, i Jelena i Toković nastavljaju da žive kroz “Lelu Vranjanku” ne samo u srpskim kafanama, već i na podijumima širom Evrope, podsjećajući koliko je srpsko kulturno nasljeđe vanvremensko i koliko umije da izbriše geografske granice, prenosi Stil.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.