Ističe, međutim, da mnogi pacijenti pogrešno vjeruju da su pogrešno liječeni jer se ne razumiju u medicinu, i savjetuje im da se obrate vještaku i pokažu mu medicinsku dokumentaciju prije nego što se upuste u sudski proces.
Nakon što je Apelacioni sud ukinuo presudu anesteziologu osuđenom na tri godine zatvora zbog smrti trogodišnje Anje Grahovac, poslije operacije katarakte, mnogi su se zapitali da li je moguće dokazati ljekarsku grešku. Anja je umrla prije 16 godina, a predmet je ponovo vraćen na suđenje, piše Blic.
Specijalista medicinskog prava dr Dragana Maletić navodi razloge zbog čega većina sporova u parničkom postupku traje toliko godinama.
Nisu lijeni, nego preopterećeni
– Prvi razlog je što su sudovi strahovito preopterećeni, što sudije u beogradskim sudovima imaju od 500 do čak 800 predmeta, i iz tog razloga ne mogu da zakazuju suđenja u nekom manjem razmaku. Razmak je od tri do četiri, pa čak nekada i pet mjeseci. Sada se zakazuju suđenja za mart i za april – navodi doktorka Maletić.
Smatra da ne možemo da se ljutimo na sudije i ističe da oni nisu lijeni i nesposobni, već su preopterećeni.
– Drugo, nemaju ni sudnice. Dvoje sudija dijele istu sudnicu, pa jedan sudi jedan dan, drugi sudi drugi dan – napominje doktorka Maletić.
Što se tiče sporova za naknadu štete nastale nakon ljekarske greške, Maletićeva ističe da su oni posebno specifični, jer je dokazni postupak komplikovan.
– Određuje se vještačenje, pa se stavljaju primjedbe na nalaz vještaka, pa dok vještak odgovori na primjedbe, pa ako nije zadovoljan ima pravo da traži da vještači neki viši organ. Ako je vještačio pojedinac, onda traži vještačenje komisije, pa na kraju od sudsko-medicinskog odbora – navodi doktorka Maletić.
Kaže da je veća šansa da pacijent na sudu dobije parnični postupak jer je krivično djelo nesavjesnog liječenja bolesnika formulisano u zakonu tako da biće samog djela podrazumeva da je ljekar u lečenju primijenio očigledno nepodobno sredstvo.
– Nivo te nepodobnosti mora biti doveden do stadijuma očiglednosti. Druga stvar, i vještaci kada vještače u krivičnom postupku, oni znaju da je ljekar, kolega iz iste specijalističke oblasti u medicini, na optuženičkoj klupi, za razliku od parničnog postupka gdje je on samo svjedok – objašnjava doktorka Maletić.
Vrana vrani oči ne vadi
Ističe da su zato vještačenja objektivnija u parničnom, nego u krivičnom postupku.
– Druga stvar, u krivičnom postupku je u priličnoj mjeri skraćen postupak. Sud najčešće odmah određuje vještačenje i odmah od strane sudsko-medicinskog odbora. Nekada čak i ne poziva ljekare protiv kojih je podnijeta krivična prijava, ako dobije nalaz sudsko-medicinskog odbora da je liječenje bilo u skladu sa pravilima i da nema ljekarske greške – navodi doktorka Maletić.
Na pitanje koliko često pacijenti mogu da dobiju pravdu po koju su došli, doktorka Maletić kaže da će svaki pacijent koji je pogrešno liječen u postupcima za naknadu štete nastale usljed ljekarske greške dobiti pravdu na sudu.
– Ima ona maksima da vrana vrani oči ne vadi. Nije to baš tako. Kada vještak ima pred sobom situaciju da treba da utvrdi da li su ljekari koji su liječili pacijenta postupali protivno pravilima medicinske struke, ukoliko jesu u čemu se sastoje njihovi propusti i da li su upravo ti propusti doveli do štete, nema vještaka koji će lagati i koji će neistinito prikazivati činjenice – ističe doktorka Maletić.
Naglašava da je pravda spora, ali dostižna i ponavlja da je najveći problem što su sudovi preopterećeni.
Izgube novac, ne dobiju pravdu
Na pitanje da li potpisivanje papira pre operacije znači da pacijent ljekara u potpunosti lišava bilo kakve odgovornosti za tok operacije, doktorka Maletić ističe da nije tako.
– Kada pacijent potpiše da je upozoren na rizike predložene medicinske mjere, on prihvata rizike koji su mu predočeni, ali samo pod uslovom da je ljekar zaista postupao onako kako je trebalo, da je postupao po pravilima medicinske struke – objašnjava doktorka Maletić.
Savjetuje svakom pacijentu da se prije nego što ode kod advokata i zatraži da podnese tužbu obrati vještaku iz specijalističke oblasti kojoj pripada ljekar koji ga je liječio, da odnese vještaku svu medicinsku dokumentaciju nastalu tokom liječenja i da tek poslije obavljenog vještačenja razmisli da li će podnijeti tužbu ili ne.
Doktorka Maletić naglašava da veliki broj pacijenata “pogrešno vjeruje da su pogrešno liječeni” zato što se ne razume u medicinu.
– Onda se sude po deset ili 12 godina i na kraju izgube silni novac, silno vrijeme, i nerve i strpljenje i još uvijek su ubijeđeni da su pogrešno liječeni, a u stvari nisu – ističe Maletićeva.
Nema neškodljivog lijeka
Što se tiče prava pacijenta da tuži ljekara ili se žali ukoliko ga nije dovoljno jasno upozorio na moguće posljedice uzimanja terapije, doktorka Maletić kaže da ljekar osim zakonskih i pravnih obaveza ima i etičke obaveze.
– Etička obaveza svakog lekara je da umjereno dozira informacije koje daje pacijentu, uključujući i informacije o štetnosti nekog lijeka. Nisam pristalica defanzivne medicine, da se po svaku cijenu da pacijentu svako obavještenje na koje ima pravo – ističe doktorka Maletić.
Naglašava da treba da raskrstimo sa iluzijom da postoji neškodljiv lijek.
– Dovoljno je da pročitamo uputstvo za neki lijek koji je vjekovima u primjeni, tipa aspirin, pa da definitivno raskrstimo sa tom iluzijom da postoji neškodljiv lijek. Svaki je lijek škodljiv, ali je prihvatljivo škodljiv ukoliko pomaže – naglašava doktorka Maletić.
Ističe da ljekar ne treba taksativno da nabraja sve moguće nuspojave uzimanja nekog lijeka, jer je to zastrašivanje pacijenta i odvraćanje od predložene medicinske mjere koja mu je neophodna.
Advokat Nikola Ilić za Blic ističe da je na prvom mjestu važno napraviti distinkciju između nesavjesnog pružanja ljekarske pomoći i ljekarske greške.
– Prvo povlači za sobom krivičnu odgovornost i kaznu zatvora atvorom od tri mjeseca do tri godine ako ljekar:“…pri pružanju ljekarske pomoći primijeni očigledno nepodobno sredstvo ili očigledno nepodoban način liječenja ili ne primjeni odgovarajuće higijenske mjere ili uopšte očigledno nesavjesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja – objašnjava advokat Ilić.
U drugom slučaju, ljekarska ili stručna greška se propisuje Zakonom o zdravstvenoj zaštiti članom i podrazumijeva “nesavjesno obavljanje zdravstvene delatnosti u vidu zanemarivanja profesionalnih dužnosti u pružanju zdravstvene zaštite, nepažnje ili propuštanja, odnosno nepridržavanja utvrđenih pravila struke i profesionalnih veština u pružanju zdravstvene zaštite, koje dovodi do povrede, oštećenja, pogoršanja zdravlja ili gubitka delova tela pacijenta.
– Da bi se utvrdila odgovornost lekara, potrebno je utvrditi uzročnu vezu između njegovog postupanja i posledice po pacijenta – objašnjava advokat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu