Nešto slično dešava se između Evropske unije i preostalih zemalja Zapadnog Balkana, a u ovoj priči akcenat je na BiH. Kada ogolite birokratsko uvijanje, vidite da „evropski put“ BiH nije ništa do čisto međusobno laganje. Naši politički prvaci lažu Brisel da iskreno žele u članstvo, a mole boga da vječno ostanu u mutnom, jer u bistrijoj vodi ne znaju da plivaju. Lažu ih da provode reforme, a znaju da će bar jedna od tri strane da ih zakoči i uvijek će da bude kriv neko drugi. Lažemo da smo demokratsko društvo; svi znamo da smo protektorat i partokratija. Lažemo da nećemo ništa iz Brisela, a onda zgrabimo svaki njihov milion kredita, donacija…
Naravno da EU sve to vidi, ali ćuti, jer i oni uzvraćaju istom mjerom. Lažu nas pričom o evropskoj budućnosti BiH, a postavljaju nam uslove koje ne bi ispunilo ni pola sadašnjih članica EU. Jačanje države, ukidanje entitetskog veta za „evropske zakone“ i još ponešto iz famoznih 14 prioriteta, ne znači napredak, nego vraćanje BiH na teme zbog kojih se ovdje ratovalo. Jedino iskreno što su rekli bilo je da je Dragan Čović „jedan od šampiona evropskih integracija BiH“. Kakve integracije, takav i šampion.
Brisel više i ne krije da nas je lagao, pa umjesto potencijalnog članstva sada govore o nekakvoj evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana. I tako će da bude ko zna još koliko, sve dok neko u EU, odnosno Sarajevu, Banjaluci i Mostaru, istinski ne prelomi da bude drugačije. Za sada, svakom iz njegovih interesa, ovakvo stanje je idealno. Narod ćuti i trpi, jer su ga odavno sludili apstraktnim mehanizmima koordinacije, strukturalnim dijalozima, poglavljima i mišljenjima.
Ipak, pozicija dvije strane u ovoj priči nije ista. EU je kuća koju uređuju njeni ukućani, a svako ko želi da uđe, bio najgori ili najbolji, mora da prihvati kućni red. Ili da zauvijek odustane od ulaska.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu