Čak i u javnom diskursu se otvoreno i bez stege govori o sporazumima kojima se dijele funkcije i fotelje, na osnovu rezultata izbora, odnosno zasluga, ali i dotacija u predizbornoj kampanji.
O tome se, kao o normalnoj svakodnevnoj pojavi, pišu vijesti, raspravlja u emisijama, razgovara za slavskim stolovima, omiljenoj govornici našeg naroda. I svi sve znaju, ko se gdje uhljebio, koja partija gdje vlada, ko će koga zamijeniti na poziciji i gdje će onom smijenjenom naći novo, često i potpuno izmišljeno mjesto. Na kraju krajeva, to se i ne krije.
Kao da je to osnovna svrha ovih preduzeća i sasvim normalna stvar, a nije. Ili bar ne bi trebalo da bude, ako se gleda neka društvena dobrobit, mada je i to, odavno, malo kome ovdje važno.
A teško je reći šta je u toj situaciji lošije za društvo to što ova preduzeća služe kao sigurne kuće i za potpuno nestručne partijske kadrove ili to što služe kao džak u koji se zahvata kako za šta zatreba novac. Kao što su, recimo, predizborne kampanje.
Pa se troškovi izmišljaju i gomilaju, resursi troše, javna preduzeća upadaju u dubioze, a koliko je novca na taj način izašlo iz javne sfere niko još nije sabrao.
I registar javnih preduzeća, s ažurnim podacima o poslovanju, godinama je mrtvo slovo na papiru. Rezultati poslovanja su, svakako, daleko, u drugom-trećem planu, i bitni su samo onda kada služe da se na osnovu njih smijeni jedan kadar, a dovede drugi. Kao u poznatoj narodnoj poslovici.
Trgovina uticajem i finansijska korist ostaju motivi bez premca da se zasjedne u fotelje i stavi šapa na preduzeće. I to će se, svjesni su svi, teško promijeniti, jer tako gotovo svima odgovara.
A kod nas je i to maksima bez premca. Da ništa ne mijenjamo, da se učaurimo, da ne talasamo, da gledamo sitnosopstveničke interese.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu