Kolumne

Karma "Besmrtne mladosti"

U jugoslovenskom filmu iz 1948. godine pod nazivom "Besmrtna mladost", proslavljenog reditelja Vojislava Nanovića, opisuju se dogodovštine beogradske omladine za vrijeme nacističke okupacije.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

S jedne strane, to bi trebalo da bude ratni film, a zapravo je omladinski. Kritičari se uglavnom slažu da je ovaj film rodonačelnik oba pomenuta žanra koji su obilježili kinematografiju u bivšoj Jugoslaviji.

“Besmrtna mladost” je film snimljen sa skromnim sredstvima, gotovo kamerno, ali ga njegova vizuelna poetičnost čini i danas “vječno mladim”. Motiv urbanih otporaša koji se bore protiv njemačkih okupatora je kasnije iskorišćen u popularnoj seriji “Otpisani”.

Jednu od uloga u Nanovićevom filmu odigrala je mlada Ljiljana Marjanović, kasnije supruga jednog od najvažnijih imena svjetske košarke Radomira Šapera i majka Srđana Šapera, osnivača „I&F Grupe”. Ona glumi mladu partizanku punu energije i želje da učini sve kako bi se porazili fašistički okupatori u njenom gradu.

Srđan Šaper, poznat kao član novotalasne grupe “Idoli”, napravio je intervju sa svojom majkom Ljiljanom, za potrebe zbornika “Vojislav Nanović poslednji pionir”, baš povodom te uloge. Koliko su ozbiljne bile pripreme za film “Besmrtna mladost” otkriva Ljiljana, koja je prošla čak tri audicije i potom tri nedjelje mizanscenskih vježbi u jednoj gradskoj školi, zajedno s kolegama glumcima Mićom Tatićem i Radetom Markovićem. Uvježbavali su koreografiju borbi sa okupatorima, dijaloške scene, dikciju, pjevanje partizanskih pjesama uz harmoniku, ulične akcije itd.

Voja Nanović je Ljiljani poslije tog filma ponudio glavnu ulogu u njegovom idućem ostvarenju “Čudotvorni mač”, ali je ona odustala, najviše zbog majke, koja nije dozvolila da se bavi glumom prije nego što završi gimnaziju. Kasnije se Ljiljana udala za Radomira Šapera i postala profesorka istorije, a glumački gen se aktivirao u njihovom sinu Srđanu.

U intervjuu se otkriva tanana veza, ono što bi nazvali porodični glumački dar, koji je sa Ljiljane prešao na Srđana. Srđan je prvu malu ulogu zabilježio u filmu Miše Radivojevića “Dečko koji obećava”, potom glumio vampira u kratkom filmu “Neprilagođen”, pa onda maestralno tumačio rokera Spiridona Kopicla, koji je u telepatskoj vezi sa serijskim ubicom u filmu Slobodana Šijana “Davitelj protiv davitelja”. Potom je ostvario još dvije uloge u kultnim TV filmovima tandema Branimir Dimitrijević i Boris Miljković – “Ruski umetnički eksperiment” i “Šumanović komedija umetnika”.

Poput svoje majke, Srđan je mogao komotno da nastavi karijeru glumca, mogao je takođe da nastavi muzičku karijeru, ali je odabrao treći put, te je danas jedan od najvažnijih marketinških stručnjaka u našem regionu i Skandinaviji.

“Besmrtna mladost” Ljiljane Šaper zaustavljena je u jednom momentu, kada je svoju glumačku karijeru žrtvovala zarad studija istorije i porodice. Srđan je glumačku karijeru žrtvovao radi biznisa. Da je Ljiljana nastavila da snima filmove poput Bebe Lončar, Nađe Regin, Irene Kolesar, svakako bi postala velika glumačka zvijezda, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i šire.

Žan Pjer Melvil u francuskom “novotalasnom” filmu “Do posljednjeg daha” kaže da mu je ambicija da postane besmrtan, pa da potom umre. Možda je to skrivena karma “Besmrtne mladosti”. Ako ništa drugo, film “Besmrtna mladost” nosi jedno od najljepših imena u domaćoj kinematografiji.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu