O tome kako na djelu izgleda odgajanje i školovanje djece u Norveškoj pričali su novinari Blic Žene sa Katarinom Milješić iz Beograda koja već nekoliko godina živi u Narviku, lijepom malom gradu na sjeveru ove zemlje, sa suprugom i troje djece: Emilijom (7), Helenom (5) i Damjanom (4).
– Još se adaptiramo na život u Norveškoj – na klimu, hranu, neke običaje, ali nam nije bilo teško da se uklopimo. Cijela porodica je prilagodljiva, a znamo da kažemo da su naša djeca “toplokrvna” i da im je sjever baš legao. Priroda je ovdje van konkurencije i najviše uživamo u vremenu koje provodimo van kuće. Volim što su Norvežani srdačni, uslužni i često neke stvari ne možete da obavite na vrijeme -priča ova 35-godišnjakinja.
Negovanje bezbrižnog djetinjstva bez pritiska
Katarina nam je objasnila i kako izgleda njihov školski sistem, sa kojim se i sama nedavno upoznala kada je njena najstarija kćerka Emilija krenula u školu.
– U školu se kreće sa šest godina, a od 1. do 8. razreda djeca se ne ocjenjuju. Testiraju se u 5. i 8. razredu, ali bez ocjena, a test služi da se vidi na kom su nivou znanja. Na sjeveru Norveške svaki đak dobija ranac, knjige, sveske i pribor – to obezbjeđuje škola i koristi se samo u školi. Ponekad mogu da dobiju svesku da ponesu kući da provježbaju neke zadatke, ili knjigu da malo čitaju, ali bez ikakvog pritiska. Učionice su opremljene novijom tehnologijom – imaju LCD televizore, projektore, notebook-ove i slično. Komunikacija između roditelja i škole odvija se preko posebne aplikacije – ističe sagovornica.
– Tu je i zabavni dio – jednom nedjeljno imaju izlete po gradskim parkovima, šumama, obali mora. Podrazumijeva se da je cijeli dan nastava napolju i da uče o stvarima koje ih okružuju – biljkama, životinjima, godišnjim dobima. Jednom nedjeljno od 2. razreda imaju školu plivanja i vježbanje u fiskulturnoj sali. U regularnom danu oni opet provedu napolju najmanje dva sata, a djeca se uče da budu što više na otvorenom. Ovdje njeguju bezbrižno djetinjstvo bez takmičenja.
Imaju nekoliko predmeta – engleski, norveški, matematiku, muzičko, prirodne predmete plus fizičke aktivnosti. Koriste slušalice, pa neke lekcije iz knjiga prelaze audio ili vizuelno na projektoru. Engleski uče uz pjesme, a na norveškom imaju pričice. Moja kćerka koja posebno uči norveški sa još nekom djecom ima dodatnih sat vremena kod posebne učiteljice – dodaje ona.
Nema lošeg vremena, samo neadekvatne odjeće
Roditelji su rastrećeni obaveze nabavke školskog pribora i materijala za učenja, ali zato imaju veliku odgovornost kada je riječ o odjeći i hrani.
– Norvežani imaju izreku “nema lošeg vremena, samo neadekvatne odjeće”. U vezi toga mora da se poštuje pravilo “3 sloja odjeće” kako bi djeca bila obučena za sve vremenske prilike. Prvi sloj je tanak sloj vunenog veša u vidu majice sa dugim rukavima i dugim nogavicama, zbog čuvanja toplote, drugi sloj je isto vuna ili filc odjeća i treći sloj je odijelo (kišno odijelo, odijelo za park, zimsko odijelo). Obavezne su vodootporne čizme, kapa, rukavice, šal, a sva ta odjeća je drugačija nego u Srbiji i može se kupiti samo u Norveškoj.
Obroke nemaju u školi, pa od kuće nose takozvanu “matpakke”, kutijicu sa hranom. Škola obezbjeđuje distribuciju mlijeka za koju možeš da se pretplatiš onlajn za cijeli mjesec. Tako dijete dobije svaki dan jedan mali tetrapak mlijeka ili dobije mliječni obrok – naglašava Katarina.
Jedna vaspitačica na najviše četvoro djece
Ova mama ima iskustva i u tome kako funkcionišu vrtići, pošto Helena i Damjan još nisu stasali za školu:
– Naš vrtić je sastavljen od dvije grupe starije i mlađe djece, od 0-3 i od 4-6 godina. Jedna vaspitačica je zadužena za najviše četvoro djece, ali oni imaju i puno pomoćnog osoblja, što na praksi, što na dopunskom radu. Dva puta nedjeljno se miješaju mlađe i starije grupe – da mali nauče neke stvari od velikih, a veliki da se nauče obzirnosti i pažnji sa mlađima. Najviše vremena djeca provode napolju i u šetnji do mora, parka, šume ili bar 3 sata u okviru dvorišta. Obroci su uglavnom suvi, a topli obrok se dobija jednom nedjeljno. Kao i kod školaraca, najvažnije je obezbjeđivanje adekvatne odjeće da bi djeca mogla slobodno i bezbrižno da istražuju kada su napolju”.
Nema kažnjavanja, a preko dana djeca spavaju napolju – bez obzira na snijeg, kišu ili sunce
Sigurni smo da ste mnogo puta čuli da su roditelji u skandinavskim zemljama opušteniji, ali i da djecu čeliče od malih nogu. Katarina ističe da to zaista jeste tako i približava nam njihovu folozofiju roditeljstva.
– Norvežani su opušteniji u vaspitanju, ovdje su djeca glavna, nema fizičkog kažnjavanja, već samo ponekad kazna i povišen ton. Kao male ih stavljaju u kolica, obuku toplo i djeca spavaju napolju, naravno pod nadstrešnicom. Nebitno je da li je kiša, snijeg ili sunce – djeca preko dana spavaju napolju. Vole vikende da provode u prirodi, pa najčešće svi porodično uživaju u ribolovu, hajkingu, vožnji kajaka. Ima jedno nepisano pravilo, nešto poput međusobnog prećutnog dogovora, a to je da djeca slatkiše dobijaju samo subotom. Naravno, oni neće ništa reći ako vide da dajete djetetu slatkiše i u toku nedjelje, ali njihovo dijete neće učestvovati u tome. Norvežani ne zabadaju nos u tuđa dvorišta i živote, ali ako na ulici primjete da se derete na dijete ili ga, ne daj Bože, udarite – oštro će reagovati – zaključuje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu