Počinje svoju priču Ivica Lučić iz Zagreba za hrvatski portal Jutarnji.
– Pa već nedjeljama nema frke, tu i tamo pokoji zaraženi, pa nisam baš ja toliki peh. Međutim, kad sam se dan kasnije probudio i dalje s povišenom temperaturom, a slabost je bila takva da sam jedva spustio noge iz kreveta, postalo mi je sumnjivo. Nije dugo trebalo da ipak krenem u otkrivanje dijagnoze koje sam se najviše bojao. Ubrzo, pokazalo se da je test pozitivan i od tada traju moje nevolje s tim nesrećnim virusom kojeg se nisam iješio već pola godine – kaže Ivica, 42-godišnji vozač zagrebačkog ZET, s neizvjesnošću kad će konačno završiti.
Punih šest mjeseci prošlo je od njegovog dvomjesečnog boravka u dvije bolnice, a on je i dalje na bolovanju. Ide na terapiju, pokušava da ojača svoja pluća i mišiće, reguliše krvni pritisak, ali ide sporo. Kaže kako nije siguran da će ikad više biti onaj “stari Ivica” ma koliko se trudio oko svog oporavka. Naime, Ivica je jedan od brojnih kojima je Kovid ostavio posljedice koje ne mogu da se izliječe mjesecima nakon što su se riješili korone.
Ta je zdravstvena nevolja dobila i posebno ime – dugi kovid ili postkovid s kojim se prema svjetskim statistikama bori najmanje deset posto onih kojima je dijagnostikovan korona virus. To bi značilo da u Hrvatskoj ima barem 20.000 onih koji su proteklih mjeseci preboljeli koronu, a i dalje imaju problema s dugim kovidom.
Ivica nastavlja svoju priču – i objašnjava da je dan nakon što je shvatio da se ne radi “samo o virusu” nazvao svoju ljekarku, a ona je odlučila – pravac Infektivna klinika “Dr. Fran Mihaljević” na testiranje, piše Jutarnji.
Disanje “na škrge”
“Naravno, bio sam pozitivan na koronu, ali imao sam sreću da me primila ljekarka koja je brzo shvatila da su moji probleme poprilični, da otežano dišem i kašljucam. Pokrenula je proceduru raznih pretraga. Snimili su mi pluća, a snimak je pokazao da su ‘sjenke’ takve da mi zapravo i ne treba testiranje jer su ljekari odmah shvatili da sam “u kovidu” od glave do pete. Odlučili su da moram da ostanem u bolnici, premda mi se u tom trenutku činilo da za to nema potrebe. Otići ću kući, piću čaj, preznojiću se, pa će to proći. Ipak, ljekari su imali druge planove, na moju sreć – kaže Lučić.
Lučićevo iskustvo je samo jedno u moru onih koji se i dalje bore sa posljedicama preležanog korona virusa
– “Samo dva dana kasnije situacija se toliko pogoršala da sam disao “na škrge”. Ubrzo sam priključen na visokoprotočni kiseonik i već sam mislio to je to, slijedi mi respirator, a onda je veliko pitanje hoću li ikad uopšte izaći iz bolnice. Bio sam deset dana u intenzivnoj. Nisam mogao da napravim ni korak. Saturacija kiseonika bila mi je jedva 78. Prvi put sam se u bolnici istuširao 20 dana nakon hospitalizacije.
Bila je to prava lutrija što se mene tiče. Ipak, nakon više od mjesec dana liječenja u Infektivnoj, odnosno sve dok mi se stanje nije koliko-toliko poboljšalo da mogu početi s rehabilitacijom, polovinom avgusta prebačen sam u susjednu Specijalnu bolnicu za plućne bolesti, gdje sam takođe proveo mjesec dana. Negdje krajem avgusta konačno sam stigao kući. Bio sam srećan i uvjeren da sam se ‘izvukao’, premda su mi noge i dalje bile teške, umarao sam se već i kad bih samo htio nešto da podignem s poda.
Svaki pokret bio mi je problem. Nerijetko sam se pitao ima li tome kraja jer valja reći i da sam i dalje išao na rehabilitaciju pluća, a to činim još uvijek, punih šest mjeseci od zaraze koronom. Da, nije mi dobro. Pluća se teško oporavljaju, još uvijek imam dvije ‘rupe’ za koje mislim da se možda nikad neće uspjeti oporaviti. Ljekarka mi je nedavno na kontroli u Infektivnoj rekla da sljedeći kontrolni CT moram obaviti za pola godine jer već sam toliko ozračen da mi je potrebna pauza, ali ne očekujem puno – ističe Lučić s poprilično pesimizma u glasu.
Naime, nisu ga zaobišli ni drugi problemi koje kod nekih ljudi ostavlja korona infekcija.
– Svaki dan nastojim da trenira, tako da šetam oko 7,5 kilometara, ali stalno mi fali vazduha. Osim toga dok hodam dogodi mi se da me ‘zanese’ na jednu stranu. Ljudi koji prođu pored mene vjerovatno pomisle – ovaj je pijan – a zapravo ne znam što se događa. Vjerovatno tome kumuje i visoki pritisak koji nikad nisam imao prije korone. Osim toga borim se i s nesanicom, a do prije mjesec dana opadala mi je kosa u ogromnim količinama.
Mislio sam da ću ostati ćelav. Sve u svemu, zapravo sam uvjeren da moje zdravlje neće više nikad biti onakvo kakvo je bilo prije nego što sam dobio koronu, a to znači da sam bez ikakvih zdravstvenih tegoba i s dovoljno snage da bez problema mogu prohodati 7,5 kilometara – zaključuje svoju priču Ivica Lučić, uz napomenu da su i neki njegovi poznanici takođe neko vrijeme imali problema s dugim kovidom, ali njegovi su, drži, ipak ekstremni.
I da, Ivica je među stotinamahiljada pacijenata s dugim posljedicama kovida o kojima i medicina još uvijek uči jer razlog za te nevolje i dalje nije do kraja poznat.
Dugi kovid uključuje gomilu simptoma poput hroničnog umora, bolova raznih vrsta, otežanog disanja, osjetljivosti na svjetlost, netoleranciju na fizičku aktivnost, nesanicu, srčane probleme, proliv i grčeve, probleme s pamćenjem i iscrpljujuće “moždane izmaglice”. Zanimljivo je da su ti simptomi kod nekih pacijenta nastavak bolesti, ali kod nekih se pojavljuju čak i mjesec ili dva nakon korone kao da se radi o nekoj novoj bolesti, što zapravo nije.
Jedna od hipoteza jeste da neki pacijenti kriju virus negdje u svom tijelu, ali on ostaje neprepoznat na testovima. Prema imunolozima, vjerovatniji je scenario da virus više ne boravi u tijelu, ali imuni sistem i dalje ostaje u neprestanom prekoračenju rada i izaziva probleme, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu