Zaista je profesor Miodrag Živanović u pravu. I dalje odlaze cijele porodice, ljudi u aktivnoj radnoj snazi koji mogu da doprinesu ovom društvu. Mnogi i jesu pokušali nešto da promijene nabolje i odustali su.
Od zvanično proglašenog mira prošlo je 25 godina. Šta smo dobili? Umjesto institucija sistema koje funkcionišu, na sceni imamo i dalje ratnohuškačke političare, korumpirano pravosuđe koje nikada neće iznjedriti pravdu, uplašene nastavnike koji nemaju alat da djecu uče da nauče znanje, sve zageđeniju životnu sredinu.
Zaista, zbog čega se vrijedi boriti i ostati? Mnogi su pokušali, diskreditovani su, ućutkani su, drugi su, vjerovatno, pametniji – otišli sa cijelom porodicom. Odlaze mladi ljudi s djecom. To najbolje znaju učitelji i nastavnici kod kojih svake godine neko prekine školovanje zbog odlaska u inostranstvo.
Eto, Republika Srpska, zapravo svi mi smo samo u protekloj godini ostali bez jedne veće škole – 460 osnovaca napustilo je školovanje jer su njihovi roditelji spakovali kofere i poveli ih sa sobom, uglavnom u Njemačku.
Uzalud su svi demografski projekti, i bivši i eventualno budući. Što prije prihvatimo stvarnost, biće nam lakše. Odlazak više niko ne može da zaustavi, moguće je samo da se popravi život za one koji nekim čudom odluče da ostanu.
Rezultati istraživanja, koji su predstavljeni u petak, potvrđuju da je želja za odlaskom iz zemlje i dalje visoka. Više od 50 odsto mladih navodi da želi da napusti zemlju, dok je njih 12,1 odsto već preduzelo konkretne korake u tom smjeru.
Oni koji ne odu, ostaće u Banjaluci, jer će se cijela Srpska za nekoliko godina sjatiti u bližu okolinu Boske.
Još samo da Vrbas betoniramo i Bog da nas vidi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu