Mislim, ako ste prijavljeni, ako ne dobijate dio plate na ruke, ako ne radite više od četrdeset sati sedmično, ako imate slobodan vikend, ako, ako…
Još kada se među svim tim problemima nađe i neka porodilja, koja traži da joj se prizna godišnji odmor…
Prvo, polovina nezaposlenih žena reći će joj: “Mi nemamo posao uopšte, šta se ti buniš, budi srećna”. Onda će se uključiti i radnici sa svojim mukama, pa sistem sa zakonskim propisima, a u svemu tome sigurno će se čuti i rečenica: “Šta će ti godišnji, od čega se ti odmaraš”.
Ne budimo maliciozno društvo, problemi radnika su brojni i podjednako važni; ako ne možete pomoći bar ne stajte na žulj onima koji se za svoje pravo bore.
Situacija je trenutno takva da radnice koje su morale ići na bolovanje, koje su ležale nekoliko mjeseci kako bi iznjele trudnoću, a zatim bile na porodiljskom odsustvu, gube pravo na godišnji odmor jer na poslu nisu bile više od 12 mjeseci. Bez godišnjeg automatski ostaju i majke trećeg djeteta i blizanaca, jer su na porodiljskom odsustvu 18 mjeseci.
Znači, u momentu kada ove žene treba da se vrate na posao beba je još mala, neke od njih nemaju ni godinu dana i već tako male kreću u vrtić. A majkama se ne dozvoljava još tih dvadesetak dana godišnjeg, sa obrazloženjem: “Tako zakon kaže”.
Mijenjajmo onda zakon. Jer ovako kako je napisan u korist ide samo poslodavcima. Istim onim poslodavcima umjesto kojih sistem posljednjih godina već plaća bruto platu za porodilje. Na njihov teret padaju upravo ove tri sedmice godišnjeg, koje se majkama brane.
A ako je ovo pak takva beznačajna sitnica zbog koje se žene bune, onda džentlmenski nemojte ni praviti problem u vezi toga. „Majkama ne treba ništa oduzimati, pa bio to i godišnji“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu