Plate budžetlijama su prošle godine nekoliko puta povećavane, a od 1. januara onima koji imaju manju od republičke prosječne plate slijedi povećanje od pet odsto.
Prosječna novembarska plata u javnoj upravi je 1.533 KM. To uopšte nije velika plata i treba još da rastu i tu nema ništa sporno, osim što imaju armiju neradnika, pa i onih koji primaju platu, a ne dolaze na posao. To je problem i nas koji im platu obezbeđujemo tako što vrijedno radimo u ovom drugom sektoru, realnom, gde je gotovo nemoguće dolaziti na posao a ne raditi ništa. Mada, ima i toga, ali to sada nije tema.
Problem su plate ostalih radnika u ovoj galopirajućoj inflaciji, dakle – zaposlenih u privredi. Njihove plate ne dosežu ni do republičkog prosjeka iako su u određenim sektorima rasle unazad godinu dana. Mada, ima privatnih firmi koje su prije nekoliko godina smanjile plate zaposlenima niti im pada na pamet da ih dižu uprkos poskupljenjima i poslovnim uspjesima. A generalno, privatni poslodavci se hvale značajnim prošlogodišnjim rezultatima.
Nek se ljute koliko hoće, uz izuzetke, ali impresivne poslovne rezultate uopšte nisu ostvarili zahvaljujući menadžerskom znanju. Ostvarili su takve rezultate prije svega jer im je omogućeno da imaju najnižu stopu poreza na dobit u regionu, da imaju minimalna izdvajanja na plate, da ne plaćaju porez na dividendu, prećutno im je odobreno da isplaćuju dio plata u kovertama čime čine krivično djelo utaja poreza.
Istovremeno na svim radnjama stoji papir na kojem piše „Potrebni radnici“, i to “daj šta daš”. To sve govori. Ukupni poslovni rezultati su odlični jer su ostvareni na uštrb radnika kojima plata ne prelazi 900 – 1.000 KM.
Jasno je da nema potrebe objašnjavati šta se u jednom mjesecu može uraditi sa tim novcem. Preživjeti, i to je to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu