Bila bi to uobičajena nedjelja u gradiću na jugoistoku BiH, 40 kilometara od Mostara, isto toliko od Metkovića, pa opet isto toliko od Nevesinja. Mjestu gde žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci.
Sve je ipak palo u drugi plan kada je u petak malo poslije 23 sata udario zemljotres magnitude 6,1 po Rihteru. Kako kažu stanovnici ovoga kraja, bio je to najjači potres koji su ikad osjetili.
– Ne pamtim jači potres ovdje, iako je znalo da se trese i prije. Ovo je dosta trusno područje. Ali da ovako ljulja skoro pola minute, a onda još njih pet ili šest slabijih kroz noć, nikad nije bilo. Niko nije spavao – govori 67-godišnji Daut Dautovski.
Pokazuje na Komanje brdo koje s južne strane okružuje mjesto i u čiju su zavjetrinu, tik uz padine, Stoličani podigli kuće. Odatle se, kaže, dokotrljao kamen koji je presudio djevojci. Kaže da može da se vidimo i put kojim je ravnao sve ispred sebe.
– Čulo se rušenje kamena i onda, za dvije minute, eto, Hitna pomoć juri ulicom – prepričava on pokazujući niz ulicu, na dvije kuće ispod.
Tamo je porodična kuća Sefo, oca Dževada, majke Suade i triju kćerki, Jasmine, Selme i Elmire, koja sada na vratima podruma drži Elmirinu osmrtnicu i crvenu naljepnicu da je kuća neuseljiva. Kako saznaju hrvatski mediji, od prvih suskeda, od jakog potresa, odlomila se kamena gromada s brda iznad njihove kuće i survala oko 300 metara, slamajući stabla, probijajući ograde, te propala kroz krov porodice Sefo. Nevjerovatnom slučajnošću susjedne su kuće pošteđene.
Na mjestu gdje je kamen probio krov stoji rupa veličine najmanje dva metra prekrivena ceradom. Osim toga, generalno govoreći, gradom je teško primjetiti veća oštećenja, kuće su uglavnom cijele, kao i dimnjaci, a oštećena je nekolicina starih napuštenih kuća i lokalna osnovna škola.
Ipak, kamena je lavina nevjerovatnim spletom okolnosti presudila Elmiri Sefo, mladoj fizioterapeutkinji. Kako pričaju komšije, upravo se vratila kući iz grada i hodnikom prolazila prema sobi kada je teški kamen, propavši kroz krov, pao ravno u hodnik i pritisnuo devojku o zid. Trojica mladića kamen nisu mogla ni pomaknuti. Jedan od njih bio je i prvi komšija Uso koji nije bio raspoložen za razgovor.
– Molim vas, ne mogu sada ništa da govorim – rekao je kratko za Index.
Njegova majka Ediba Čerkez rekla je da zvuk kamenja koje se kotrlja prema kućama “nikad neće zaboraviti”, a i da je njihov krov zaobišao za oko metar. Pukom srećom.
– Prvo je sve počelo da se ljulja, sve jače i jače, a onda se čula tutnjava i buka kamenja koje se kotrlja i ruši drveće i ograde. Mi smo prvi krenuli u pomoć, ali nismo mogli da pomognemo. Čuli smo poslije da je preminula na putu do bolnice – govori prva komšinica, dodajući kroz suze da je otac Dževad za kćerku počeo u prizemlju da gradi studio za masažu. Nisu ga uspkeli da ga otvore.
Opština Stolac ima oko 3.000 stanovnika, i to pretežito muslimanskog, dvije trećine. Uglavnom je riječ o starijim ljudima koje izdržavaju djeca raseljena po državi i svijetu.
Tihomir Stolica, televizijski snimatelj iz Trebinja, koji tu dolazi svaki vikend u posjetu majci Milenki, kaže da je puno mladih otišlo odavde u skandinavske zemlje, a oni koji su ostali, rade u Mostaru i Čapljini pa svaki dan putuju na posao.
– Ovo je jako lijep kraj, ali nema ljudi i nema ko da uloži – govori.
Njegova porodična kuća od potresa ima pukotine na zidovima.
– Ovo su kameni zidovi, debljine 60 centimetara, sve su kuće ovdje kvalitetno pravljene i teško ih je srušiti. Ali pogledajte ovo, oko prozora, sve je popucalo, iznutra i izvana – govori, dodajući da još niko od statičara nije došao.
Gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković današnju nedjelju proglasio je Danom žalosti na području grada Stoca.
– Ljudski život ne možemo vratiti, ali sigurno možemo olakšati porodici. Naćemo način da im pomognemo – rekao je gradonačelnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu