Posljedice svake krize su baš ovakve, pa tako i pandemije novog virusa korona. I to je tako u Americi, Evropi, Australiji. Tako je i u Bosni i Hercegovini.
Za razliku od razvijenih zemalja, koje će brže i jednostavnije da izađu i iz ove krize, nama će trebati godine da se vratimo na period prije pademije. Nismo ni svjesni šta nas je snašlo ili vjerovatno nesvjesno nećemo da se suočimo sa činjenicama. A neke od činjenica su sljedeće: jedan odsto domaćinstava su novi korisnici javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini, a 16 odsto domaćinstava je primorano da posudi novac kako bi pokrili osnovne životne potrebe. Sada ono najgore: 34 odsto najugroženijih domaćinstava prisiljeno je da smanji svoj unos hrane!
– Smanjenje potrošnje hrane za zadovoljavanje osnovnih potreba je i najčešće usvojen mehanizam preživljavanja među siromašnima, nacionalnim manjinama u mestu povratka nakon rata, kod samohranih roditelja, osoba s invaliditetom i/ili hroničnim bolestima i interno raseljenih – istražio je Unicef u BiH.
Tako je zastrašujuće da imamo komšije, sugrađane, pa i rođake koji su gladni, jedu nedovoljno samo da bi ostali na nogama. Ipak, o tome se u javnosti ne priča. Kao što se ne priča i da sve više mlađih ljudi, radno sposobnih, dolaze na vrata Crvenog krsta po obroke za svoju porodicu.
Sva priča oko posljedica pandemije svela se maltene samo na ugostitelje, vlasnike kafana. Ne pričaju samo oni, već i političari, koji stalno šalju poruke da neće dozvoliti da kafane propadnu.
Razumljivo je to, ali nije to jedini i najveći problem.
Problem je siromaštvo koje postaje sve veće. Problem je mentalno stanje naroda zbog straha i neizvjesnosti.
I pravi problemi mogu da postanu samo veći i gori ako se ne počnu rješavati sada, dok još ima vremena.
Za početak treba jasno i glasno reći šta se dešava i kakav nam je plan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu