Istina, pandemija virusa korona je doputovala sa punim koferima poteškoća koje su slomile i one koji su čvrsto stajali na svojim nogama. Siromašni su postali siromašniji, a bogati, možda, malo manje bogati (ili bogatiji). Ali, ako se mislima vratimo životu prije korone, kakvu situaciju možemo zateći?!
Med i mlijeko, zasigurno, tekli nisu. Naprotiv, na dnevnom meniju su konstantno bili nezaposlenost, nepotizam, nezadovoljstvo, odlazak mladih… zbog čega se suočavamo s gorkom istinom – siromaštvo već godinama steže obruč oko Srpske, a gospođa Korona ga je samo dodatno osnažila.
Da istina bude još gorča, poteškoće nisu samo na repertoaru kod nezaposlenih, nego i kod onih koji imaju posao – jer se mnogima kao nedostižan san čini mogućnost da dostignu čak i prosječnu platu. O penzionerima je suvišno i govoriti.
Korona jeste stavila katanac na vrata radnji, ali ta vrata su i prije nego što je Ona došetala u naše krajeve bila poluotvorena. Pardon, poluzatvorena.
Ako se kupovna moć svodi na puko preživljavanje, a sve što izlazi iz tih okvira velikoj većini predstavlja nedostižnost, kome onda butici da budu otvoreni?!
Radnici i vlasnici radnji koje se još uvijek drže u životu guše se u nemoći da privuku kupce, pa se tako izlozi crvene velikim brojkama koje znače popust, a nerijetko nude i dodatne popuste u želji da prodaju artikle. Ali uzalud. Kupaca nema, pa nema.
I dok su nekada u najveći grad Srpske pristizali autobusi ispunjeni ljubiteljima dobre kupovine, sada je glavna ambicija onih koji sjedaju u autobus da kupe kartu u jednom pravcu prema zapadu ili sjeveru, gdje takođe vlada korona, ali ne i nemaština.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu