Kako piše ugledni Indipendent, trilioni dolara izbrisani su s finansijskih tržišta ove sedmice i ovo je samo početak ako vlade zemalja ne uskoče.
Ako se američki predsjednik Tramp i dalje nastavi spoticati u rješavanju situacije, to bi moglo značajno uticati na njegove šanse za ponovni izbor. Džo Bajden posebno je identifikovao koronavirus kao slabost za Trampa, obećavajući drugačiji i postojaniji način vođenja zemlje, piše Klix.
Koronavirus je do danas u svijetu ubio više od četiri i po hiljade ljudi, ali ekonomski će osakatiti milione, posebno jer je epidemija stvorila savršenu oluju s padovima na berzi, naftnim ratom između Rusije i Saudijske Arabije i prelivanjem stvarnog rata u Siriji u novu potencijalnu migrantsku krizu.
Autor kaže kako se na koronavirus može gledati kao na trenutak kad su se niti koje spajaju globalnu ekonomiju razdvojile, startape i rastuće kompanije poput njegove, mogle bi na kraju platiti cijenu.
Jednako je važno kao i borba protiv virusa ako ne i važnije – vakcinisati naše ekonomije protiv nadolazeće pandemije panike. Ljudska patnja može doći u obliku bolesti i smrti. Ali može se doživjeti i da ne možete platiti račune ili izgubiti dom.
Posebno se mala preduzeća muče dok presušuju lanci snabdijevanja i ostavljaju ih bez proizvoda ili bitnih materijala. Kina je najveći svjetski izvoznik i odgovorna je za trećinu svjetske proizvodnje, pa je problem Kine svačiji problem, čak i usred trgovinskog rata između Bijele kuće i Pekinga.
Sve to još više zabrinjava što vlade i dalje to vide kao zdravstvenu krizu, a ne kao ekonomsku. Vrijeme je da ekonomisti preuzmu inicijativu, prije nego što se prava pandemija raširi.
Teško je pretpostaviti da Italija neće ući u recesiju (deveta najjveća svjetska ekonomija sada je zatvorena). Teško je i zamisliti da, ako ne utiče na Evropu i njenog najvećeg trgovinskog partnera, Sjedinjene Države. I nemoguće je vidjeti kako bilo šta od ovoga neće donijeti globalni pad, osim ako vlade ne uskoče brže i snažnije nego prije 12 godina tijekom posljednje finansijske krize.
Autor nastavlja kako su ulozi ovoga puta veći jer se čini da postoji koordinirsani napor da se ekonomski našteti mnogim zapadnim zemljama i upozori ih na agresivne trgovinske politike koje je Tramp s toliko entuzijazma usvojio.
Iako je Kina imala najveću štetu gledajući ekonomske i ljudske troškove virusa, mnogi će u Pekingu vidjeti uzročnika slabljenja američke ekonomije i odvraćanja pažnje od Trumpovih trgovinskih ratova za koje se činilo da eskaliraju bez ikakvog viđenja.
Gotovo savršeno sinhronizovan s koronavirusom, izbio je rusko-saudijski naftni rat. Kratkoročno, i Moskva i Rijad mogu priuštiti 30-postotni pad cijene nafte preko noći, ali američki posao s plinom iz škriljca ne može. Najskuplji postupak proizvodnje znači da veliki dio američkog naftnog sektora jednostavno neće postojati ako cijene nafte ostanu na historijskim minimumima, što će dovesti do zatvaranja, gubitka radnih mjesta i možda čak do recesija na državnom nivou.
Ovdje se radi o mnogo više od koronavirusa, cijena nafte ili čak globalne ekonomije. Ovdje se radi o ravnoteži moći Istoka i Zapada. Epicentar toga bila je posljednjih deset godina Sirija. Nakon decenije sukoba na terenu, čini se da je ovo suočavanje sada eskaliralo iz “proxy” rata u ekonomski sukob.
Supersile Rusija i Kina u nastajanju bile su svjedoci onoga što su mnogi smatrali američkom nebitnošću u Siriji. I oni sada pokušavaju cementirati svoju viziju zaista višepolarnog svijeta. Umjesto da američkoj saveznici Saudijskoj Arabiji dopuste da vodi naftna tržišta putem kartela OPEC, Rusija i Kina žele preoblikovati globalna tržišta – i ravnoteže snaga – u svoju korist.
Kako bi preživjeli ove promjene, SAD, Velika Britanija i drugi morat će zaštititi budućnost svojih velikih i malih kompanija i tražiti mogućnosti da se okoriste novim svjetskim ekonomskim poretkom, a ne uskraćivati ga. Ignorisanje ovih promjena bit će još štetnije od bilo koje pandemije gripe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu