Onaj ko se vodi da je na poslu, a ne dolazi na posao, biće sankcionisan, rekoše uglas.
Pošto lijepo zvuči, pošto vjerovatno ima iskren cilj i pošto zaista postoje radna mjesta na kojima radnik mora da bude stalno fizički prisutan (šalterski radnici, na primjer), ovakav stav se ne može osuditi. Ma koliko izgledalo da se vlast odjednom probudila iz sna, poslije 16 godina neprekidnog vladanja.
Međutim, mnogo veći problem ovog društva su oni koji uredno dolaze na posao, čija je šihterica pod konac, a doslovno ne rade ništa! U Vladi RS ispredaju se priče da jedan uhljeb čeka da ustane drugi, da bi imao gdje da sjedne. Jer ih je toliko naprimano da nema ni dovoljno stolica.
Kažu, kada iz „realnog“ sektora pređete u javni, nađete se kao Alisa u zemlji čuda. Ono što tamo rade sedam dana, kod privatnika ste radili za tri sata. Stanite pred narečenu Vladu, ili pred kapiju Elektrokrajine u 16 časova, pa ćete vidjeti o čemu pričamo kada nagrne rijeka zaposlenih. Ne samo da niko nije ostao duže, nego su se deset minuta prije kraja radnog vremena ugurali u liftove, formirali kolone u hodnicima, ili cupkaju čekajući da sat otkuca. Prema riječima naših vođe, to su dobri radnici. I ne sumnjamo da ima dobrih, ali to nije mjerilo dobrote.
U Republici postoji nešto što se zove ocjenjivanje državnih službenika. Ako je stanje alarmantno da moraju da reaguju prvi ljudi Srpske, kako je onda moguće da 99,9 odsto službenika i namještenima ima visoke ocjene? Neko ovdje debelo laže.
Krajnje je vrijeme da porazgovaramo o produktivnosti zaposlenih, pa i u javnoj upravi. Neki od njih moraju da idu u kancelariju, drugi će nam više koristiti ako su u kafani, ako nikad ne sjednu za radni sto, niti se jave na posao. Mora da postane bitno šta je ko uradio korisno za Republiku, a ne koliko se vremena provede u kancelariji, pa makar i lakirajući nokte.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu