Ona je kupila cvijeće, organizovala kočiju, golubove i još mnogo toga.
Željela sam da sve bude bijelo te da izgleda kao da je on anđeo. Isplanirala sam put od veterinara pored moje kuće pa sve do parka u kojem je provodio najviše vremena, jer sam htjela da se on pozdravi sa svime što je poznavao. Isto tako sam željela da skupa obiđemo sva ta mjesta posljednji put – kaže Saša.
Dodala je da je nakon njegove smrti bila izolovana od ljudi te da se zaključala u sobu sedam dana bez hrane.
– Još uvijek osjetim jaku bol u prsima, imam osjećaj da mi je neko iščupao dio mene i da je unutra sada samo praznina. Bilo mi je teško naći nekoga ko će prihvatiti moju viziju sahrane. Kada sam se napokon dogovorila oko sahrane, bila sam jako srećna i zadovoljna što su se svi saosjećali sa mnom – rekla je.
Sašin pas se zvao Kaptain i udomila ga je kada je imao samo sedam mjeseci, nakon što su joj rekli da je korišten za borbe pasa.
Kaptain je u početku bio stidljiv i rezervisan, ali se kasnije sve više opuštao te je zavolio Sašu i njenu porodicu.
Ona je za ovu priliku uramila nekoliko Kaptanovih fotografija, kupila cvijeće u obliku slova njegovog imena, platila bijele golubove i uobičajene troškove sahrane.
Istakla je kako ne žali ni jedan cent koji je potrošila, te da joj je drago što je svog prijatelja ispratila na najbolji mogući način, piše klix.ba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu