Balkanci otvorili dušu o životu i radu u Njemačkoj "Makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio"

Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim kirijama i troškovima života, radnici sa Balkana sve češće biraju povratak kući.

– Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050 evra, vrtić 280 evra, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – stoji u pitanju postavljenom u grupi Život u Njemačkoj.

“Makar bio gladan..”

– Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina evra manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – napisao je u odgovoru Đulijano.

“Pod prisilom se sjedi po kafićima”

– Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – bio je šaljiv jedan od komentatora originalne objave.

– Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili – napisala je Mirjana.

– Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam firmu, trenutno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam kiriju, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Opšte uzevši, nisam pogriješio – napisao je svoje iskustvo Ivica.

“Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli”

– Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za platu devet puta manju nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – stoji u jednom od komentara.

– Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Nemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom – piše Ivan, prenosi Telegraf.

– Nemoj da se vraćaš, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete da budete podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svako može da zaradi 1.000 evra ako želi da radi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara, nemam kredit. Zato mogu da odem u inostranstvo kad god poželim – savjetovao mu je Emin.

Bonus video