Priča zvuči kao scenario za špijunski film, ali se zaista dogodila 1943. godine. U njenom središtu bio je čovjek po imenu Glindur Majkl, Velšanin koji je umro u Londonu, a čije je tijelo britanska obavještajna služba pretvorila u majora Vilijama Martina, oficira koji zapravo nikada nije postojao.
Sve je bilo dio jedne od najneobičnijih obmana Drugog svjetskog rata, tajne Operacije Mincemeat.
Početkom 1943. Saveznici su poslije uspjeha u sjevernoj Africi planirali sljedeći veliki potez. Izbor je pao na Siciliju, koja je predstavljala prirodan put ka Italiji i evropskom kopnu.
Problem je bio u tome što je Sicilija bila toliko očigledna meta da su Britanci morali da pronađu način da ubijede Nijemce da će napad biti izveden negdje drugdje.
Planeri su zato odlučili da neprijatelju ne ponude samo glasine, već nešto što će izgledati kao slučajno otkrivena vojna tajna.
Kapetan britanske mornaričke obavještajne službe Juan Montagu i Čarls Čolmondli iz Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva osmislili su gotovo nevjerovatan plan.
Trebalo je pronaći tijelo preminulog čovjeka, obući ga u uniformu britanskog oficira, dati mu potpuno novi identitet i uz njega ostaviti povjerljiva dokumenta iz kojih će izgledati da Saveznici planiraju invaziju na Grčku i Sardiniju, dok je Sicilija samo paravan.
Tijelo bi zatim bilo ostavljeno u blizini španske obale, na području za koje se znalo da je puno njemačkih agenata.
Britanci su računali da će dokumenta prije ili kasnije završiti u rukama nacističke obavještajne službe.
Međutim, pronalaženje odgovarajućeg tijela pokazalo se mnogo težim nego što su očekivali.
Morao je to da bude čovjek čiju smrt niko neće detaljno istraživati i čije tijelo bi moglo da izgleda kao da je nekoliko dana plutalo morem nakon avionske nesreće.
Potraga je trajala oko dva mjeseca.
Na kraju je pronađen Glindur Majkl, Velšanin koji je živio na margini društva i umro u bolnici Sent Pankras u Londonu nakon što je unio otrov za pacove.
Postojala je opasnost da obdukcija otkrije pravi uzrok smrti, ali britanski stručnjaci procijenili su da bi, zbog stanja tijela i okolnosti u kojima će ono biti pronađeno, smrt mogla da bude protumačena kao posljedica utapanja.
Tada je počelo stvaranje čovjeka koji nikada nije postojao.
Glindur Majkl postao je major Vilijam Bil Martin iz Kraljevskih marinaca, navodno rođen 1907. godine u Kardifu.
Britanci nisu željeli da naprave samo lažnu vojnu legitimaciju. Major Martin morao je da izgleda kao stvarna osoba koja je imala život prije svoje navodne smrti.
Za njegovu fotografiju iskorišten je snimak obavještajca Ronija Rida, koji je po godinama i izgledu bio dovoljno sličan preminulom čovjeku.
Martin je dobio uniformu, lične predmete i dokumenta koja su trebalo da pokažu da iza njega postoji čitava životna priča.
Najvažnija je, ipak, bila aktovka koju je nosio.
U njoj su se nalazila dokumenta koja su sugerisala da Saveznici pripremaju napade na Grčku i Sardiniju. Među njima je bilo pismo britanskog generala Arčibalda Naja generalu Haroldu Aleksanderu. Sam Naj napisao je konačnu verziju kako bi njen stil djelovao potpuno autentično.
Tu je bilo i pismo lorda Luisa Mauntbatena sa dosjetkom o sardini koja je trebalo dodatno da navede Nijemce na pomisao da je Sardinija meta.
Prema izmišljenoj priči, major Martin putovao je avionom ka savezničkom štabu u Alžiru kada se njegova letjelica 24. aprila srušila u Atlantik.
Čak su mu dodati pojas za spasavanje i gumeni čamac kako bi čitava priča izgledala uvjerljivije.
A onda se pojavio problem koji vjerovatno niko nije očekivao.
Tijelo je čuvano na veoma niskoj temperaturi, pa su stopala bila toliko smrznuta da vojničke čizme nisu mogle da se obuju. Montagu i Čolmondli morali su nakratko da zagrijavaju stopala električnom grijalicom, dovoljno da bi mogli da mu navuku i zavežu čizme.
Poslije toga tijelo je ponovo vraćeno u hladnjaču.
Vinston Čerčil odobrio je operaciju 13. aprila, a nekoliko dana kasnije zeleno svjetlo dao je i general Dvajt Ajzenhauer.
Lažni major Martin 19. aprila ukrcan je na britansku podmornicu HMS Seraph.
Ujutro 30. aprila njegovo tijelo spušteno je u more kod obale Andaluzije. Ubrzo ga je pronašao lokalni ribar i predao španskim vlastima.
Plan je počeo da funkcioniše.
Španci su izvršili pregled tijela, a bilo je nekoliko trenutaka u kojima je čitava obmana mogla da bude razotkrivena. Primijećeno je, između ostalog, da se linija kose na tijelu ne podudara potpuno sa fotografijom u dokumentima.
Postojao je još ozbiljniji problem.
Patolog je procijenio da je Martin mrtav između osam i deset dana, dok je među njegovim stvarima pronađena pozivnica za kabare klub sa datumom koji nije odgovarao navodnom trenutku avionske nesreće.
Ipak, njemačka obavještajna služba prihvatila je priču.
Jedan od ključnih ljudi bio je oficir Abvera Karl Erih Kilental, koji je ulagao veliki trud da dođe do dokumenata i zatim insistirao na njihovoj autentičnosti.
U Berlinu ih je kao veoma uvjerljive ocijenio i Aleksis baron fon Rene, jedan od cjenjenijih njemačkih obavještajnih analitičara.
Informacije su na kraju stigle i do Adolfa Hitlera.
Britanci su zahvaljujući presretnutim njemačkim komunikacijama ubrzo saznali da je prevara uspjela.
Hitler je pojačao odbranu Grčke, Sardinije i Balkana, dok je Sicilija ostala slabije branjena nego što bi bila da Nijemci nisu povjerovali u lažna dokumenta.
Saveznici su u julu 1943. pokrenuli Operaciju Husky i iskrcali se na Siciliju.
Dok su savezničke snage već napadale ostrvo, značajne njemačke jedinice i dalje su bile raspoređene na drugim područjima zbog obmane koja je počela tijelom nepoznatog čovjeka.
Invazija na Siciliju otvorila je put savezničkom napredovanju kroz Italiju, doprinijela padu Benita Musolinija i ubrzo dovela do italijanskog primirja sa Saveznicima.
A čovjek koji je odigrao jednu od najneobičnijih uloga u toj operaciji nije bio vojnik, obavještajac niti ratni heroj za života.
Glindur Majkl bio je čovjek sa margine društva koji je umro gotovo nepoznat.
Sahranjen je u španskoj Uelvi kao major Vilijam Martin, uz vojne počasti. Tek kasnije je na njegovom grobu dodato i njegovo pravo ime.
Tako je čovjek kome su poslije smrti izmislili identitet postao dio jedne od najpoznatijih obavještajnih operacija Drugog svjetskog rata. Vilijam Martin nikada nije postojao, ali je priča o njegovoj smrti bila dovoljno uvjerljiva da u nju povjeruje i sam vrh nacističke Njemačke, piše „Popular Mechanic“, prenosi Nova.rs.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.