Magazin

On priča, a vama nije jasno: Kako razumiti dijete kada ne možete da protumačite njegove prve riječi

Djeca počnu da govore, a roditelji odmah misle da je najteži dio gotov.

dijete puže
FOTO: FREEPIK

Prve riječi djeluju kao mala čuda, kao otvaranje vrata nekom novom, bogatijem svijetu u kojem dijete napokon može da kaže šta želi. Ali onda nastupi realnost. Dijete priča svoje, vi slušate svoje, i odjednom shvatite da ste oboje na potpuno različitim talasnim dužinama.

Mališan ima jasnu ideju u glavi, ali ona nekako ne dopire do vas. I tu kreće haos koji poznaje svaki roditelj.

Djeca tada očekuju da ih razumijete bez greške, jer u njihovom svijetu sve djeluje potpuno logično. Oni ne prave razliku između misli i govora. Za njih je to jedno te isto, a za vas često zvuči kao niz nerazumljivih slogova. I tu je prva lekcija: nije poenta da budete savršeni, nego prisutni. Dijete vidi trud, i to je ono što mu daje sigurnost.

Šta raditi kada dijete insistira, a vi i dalje ne razumijete

Na najranijem uzrastu djeca govore o ovdje i sada. Sve je u trenutku. Zato će, kada naiđete na nerazumijevanje, dijete reagovati instinktivno. Nekad će ponavljati istu riječ deset puta, nekad će vas uhvatiti za ruku i odvesti do onoga što želi, a nekad će od frustracije samo okrenuti glavu i ljutito odšetati. To nije tvrdoglavost, nego pokušaj da vas uključi u svoj svijet.

Pročitajte još

Zato krenite od najjednostavnijeg. Pogledajte oko sebe. Šta ste maloprije radili? Šta je djetetu rutina? Da li očekuje sledeći korak? Nekad je cijela misterija u tome da samo povežete kontekst.

Kada nešto kaže, ponovite. Ne morate da pogodite odmah. Dovoljno je da pokažete da pokušavate. Ta njega strpljivost i vaša spremnost da se uključite smanjuju djetetovu frustraciju bolje nego bilo koja instant metoda.

Kako izgleda dobra komunikacija u praksi

Primjer: dijete kaže “a-to”. Možda je auto, možda je autobus, možda je avion. Pogledajte knjigu, pogledajte ulice, pogledajte koje igračke stoje ispred njega. Kontekst vam pola posla riješi.

Primjer: dijete kaže “ba”. Može biti baka, banana, balon. Razmislite ko je ušao u sobu, šta je dijete gledalo, šta drži u ruci. Pretpostavljajte, ali smireno. Nema tačnog i pogrešnog, ima samo pokušaj da se spojite.

Primjer: dijete kaže “i ba-da”. Ne zvuči vam poznato. Ponovite isto što je ono reklo. Recite “i ba-da” i sačekajte. Pokažite mu da ste tu i da zajedno dešifrujete njegov svijet. Dijete u tim trenucima ne traži savršen odgovor, nego vašu pažnju.

Preduslovi su jednostavni: pogledajte oko sebe, stanite, razmislite šta se dešava, budite strpljivi i budite prisutni. Ništa od ovoga nije takmičenje, nego proces.

Prve riječi su zapravo zajednički projekat. I nose više izazova nego što roditelji očekuju. Ali ako pokažete djetetu da ste uz njega u greškama, pokušajima i malim pobedama, ono će brže savladati govor nego što mislite.

Na osnovu savjeta Hanen centra, koji se decenijama bavi podrškom djeci sa kašnjenjem u govoru, ključna poruka za roditelje je ista: dijete uči govor kroz odnos, ne kroz pritisak. Zato je vaša prisutnost važnija od vaše preciznosti. Ako zna da ga vidite i čujete, sve ostalo će doći, piše Ona.rs.