Pravo na plaćeni godišnji odmor zagarantovano je Ustavom Republike Srbije i predstavlja pravo kojeg se zaposleni ne može odreći niti ono može biti zamijenjeno nekim drugim pravom.
Svrha godišnjeg odmora jeste da zaposlenom omogući odmor od radnih obaveza, oporavak od umora i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, što doprinosi većoj produktivnosti nakon povratka na posao.
Međutim, postavlja se pitanje šta se dešava ukoliko se zaposleni razboli tokom korišćenja godišnjeg odmora. Da li je u obavezi da nastavi s korišćenjem odmora ili ima pravo da prekine godišnji odmor, otvori bolovanje i neiskorišćene dane odmora iskoristi nakon ozdravljenja?
Zakonske odredbe
Odgovor na ovo pitanje daje Zakon o radu. U članu 70. propisano je da zaposleni koji tokom korišćenja godišnjeg odmora postane privremeno spriječen za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, ima pravo da po prestanku te spriječenosti nastavi korišćenje preostalog dijela godišnjeg odmora.
To praktično znači da zaposleni koji se razboli za vrijeme godišnjeg odmora može da prekine njegovo korišćenje, otvori bolovanje i nakon završetka liječenja iskoristi preostale dane odmora. Na taj način dani namijenjeni liječenju neće biti uračunati u godišnji odmor, čija je osnovna namjena odmor i relaksacija.
Bolovanje predstavlja odsustvo s rada zbog bolesti ili povrede, kada zaposleni nije u mogućnosti da obavlja svoje radne obaveze i potrebno mu je vrijeme za liječenje i oporavak.
S druge strane, godišnji odmor služi odmoru od rada i fizičkom i psihičkom oporavku. Upravo zbog različite svrhe ova dva prava zakon omogućava da se već započeti godišnji odmor privremeno prekine radi korišćenja bolovanja.
Kako se otvara bolovanje i prekida godišnji odmor?
Ukoliko se zaposleni razboli dok koristi godišnji odmor, potrebno je da se obrati svom izabranom ljekaru. Ljekar će procijeniti da li zdravstveno stanje predstavlja privremenu spriječenost za rad i da li je neophodno odsustvo s posla radi liječenja.
Ako utvrdi da za to postoje uslovi, ljekar izdaje potvrdu o privremenoj spriječenosti za rad, koju zaposleni dostavlja poslodavcu. Zakonom o radu propisano je da zaposleni ovu potvrdu mora da dostavi najkasnije u roku od tri dana od nastupanja privremene spriječenosti za rad.
Član 103. stav 1. Zakona o radu propisuje da je zaposleni dužan da, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja privremene spriječenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi poslodavcu potvrdu ljekara koja sadrži i vrijeme očekivane spriječenosti za rad. Način izdavanja i sadržaj potvrde uređeni su Pravilnikom o načinu izdavanja i sadržaju potvrde o nastupanju privremene spriječenosti za rad zaposlenog u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju. Potvrdu izdaje izabrani ljekar na propisanom obrascu i ona predstavlja zvanično obavještenje poslodavcu da je zaposleni opravdano odsutan s rada.
Nakon prijema potvrde, poslodavac donosi rješenje kojim prekida korišćenje godišnjeg odmora zaposlenog. Period tokom kojeg traje privremena spriječenost za rad vodi se kao bolovanje i ne umanjuje broj dana godišnjeg odmora.
Kako se obračunavaju dani odsustva?
Kada zaposleni tokom godišnjeg odmora otvori bolovanje, dani provedeni na bolovanju ne računaju se kao iskorišćeni godišnji odmor. Po završetku bolovanja zaposleni ima pravo da nastavi korišćenje preostalih dana odmora.
Naknada zarade za vrijeme bolovanja iznosi 65 odsto prosječne zarade ostvarene u prethodnih 12 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupila privremena spriječenost za rad. Ukoliko je bolovanje otvoreno zbog održavanja trudnoće, povrede na radu ili profesionalne bolesti, naknada iznosi 100 odsto prosječne zarade iz istog obračunskog perioda.
Iako se bolovanje u većini slučajeva isplaćuje u visini od 65 odsto prosječne zarade, naknada ne može biti niža od minimalne zarade.
Za razliku od toga, naknada zarade za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora isplaćuje se u visini prosječne zarade koju je zaposleni ostvario po radnom danu tokom 12 mjeseci koji prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor. Zbog toga je važno jasno razlikovati periode korišćenja godišnjeg odmora i bolovanja.
Šta ako zaposleni zbog dugog bolovanja ne iskoristi godišnji odmor?
Zakonom o radu propisano je da zaposleni u svakoj kalendarskoj godini ima pravo na godišnji odmor u trajanju koje je utvrđeno opštim aktom ili ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Zakonski minimum može biti uvećan na osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme i drugih kriterijuma predviđenih opštim aktom ili ugovorom o radu.
Godišnji odmor može da se koristi u cjelini ili iz dva dijela. Ukoliko se koristi u dijelovima, prvi dio mora da traje najmanje deset radnih dana i koristi se tokom godine za koju pripada, dok preostali dio mora biti iskorišćen najkasnije do 30. juna naredne godine.
U situaciji kada zaposleni zbog bolovanja tokom cijele godine nije bio u mogućnosti da koristi godišnji odmor, prvi dio odmora od najmanje deset radnih dana propada. Međutim, zaposleni i dalje zadržava pravo da iskoristi drugi dio godišnjeg odmora, iako prvi nije koristio, ali najkasnije do 30. juna naredne godine.
Ako bolovanje traje i nakon tog roka, odnosno zaposleni ni objektivno nije imao mogućnost da iskoristi godišnji odmor do 30. juna naredne godine, pravo na neiskorišćeni godišnji odmor za prethodnu godinu u tom slučaju u potpunosti prestaje, prenosi Kurir.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.