Ljudi koji brzo razmišljaju, duboko analiziraju i primjećuju nijanse koje drugima promiču, nerijetko se suočavaju sa unutrašnjim pritiscima koje okolina ne vidi. Upravo ta pojačana svijest o sebi i svijetu oko sebe može dovesti do osjećaja izolacije, preispitivanja i ono što se rjeđe priznaje – duboke sramote.
Iako se o inteligenciji govori kao o daru, sve je više stručnjaka koji upozoravaju da ona sa sobom nosi i emocionalne izazove koje nije lako prepoznati, a još teže prevazići. Terapeut Dana Dosvel govorila je o tome kako izgleda biti vrlo inteligentna osoba koja istovremeno nosi mnogo potisnute i hronične sramote. Kad ljudi osjećaju sramotu, često se povlače i izoluju, a to ih onda dodatno udaljava od drugih i produbljuje osjećaj usamljenosti.
– Može vam se istovremeno događati da se osjećate inteligentnije od većine, ali i kao da ste drugačiji, kao da s vama duboko nešto nije u redu i zato drugi ne žele da se povežu sa vama. To onda vodi do velike usamljenosti – pojasnila je.
Čini se da su visoko inteligentne osobe ponekad sklonije dubokom osjećaju poniženja i sramote. Prema psihoterapeutkinji Imi Lo, to često ide zajedno s iskustvom da osoba godinama skriva ko je zapravo, jer za to ne nalazi dovoljno razumijevanja u okolini. To zatim može voditi ka sindromu varalice i, kako navodi Dosvel, snažnom osjećaju samoće.
Otvorenost kao put do olakšanja
Dosvel je objasnila da oslobađanje od sramote podrazumijeva proces u kom se taj osjećaj postepeno prepoznaje i otpušta, zajedno s njegovim psihičkim i tjelesnim posljedicama.
– Kad počnemo da prepoznajemo svjesne i nesvjesne obrasce sramote, dobijamo neku vrstu mape njegove strukture – rekla je.
Tako tu nevidljivu, potisnutu sramotu iznosimo na površinu i lakše razumijemo odakle dolaze neka od tih duboko usađenih uvjerenja. Traženje podrške i pozitivan unutrašnji dijalog takođe mogu pomoći u oslobađanju od sramote. Rad na tom osjećaju može nas dovesti do većeg saosjećanja prema sebi i drugima.
– Kada se oslobodimo sramote, dopuštamo potisnutim dijelovima sebe da izađu na vidjelo – rekla je. “Tada lakše prihvatamo istinu o tome kakvi jesmo, kako se osjećamo i ko smo zapravo”.
Sramota je složena emocija
Američko udruženje psihologa sramotu definiše kao izrazito neprijatnu emociju povezanu sa snažnom sviješću o sebi, a često je prati i povlačenje iz društvenih odnosa, što može duboko uticati na psihičko stanje i međuljudske odnose.
Većina ljudi će u nekom trenutku osjetiti sramotu. Međutim, kognitivni neuronaučnik dr Kristijan Džaret navodi da je moguće da osobe s psihopatskim crtama osjećaju vrlo malo sramote, ako je uopšte osjećaju.
Ipak, većina ljudi sramotu doživljava na različite načine. Kao što su neki ljudi skloniji ljutnji, tako su drugi skloniji osjećaju sramote. To može biti posebno izraženo kod osoba koje se bore s psihičkim teškoćama koje su često povezane sa sramotom, a može se pojaviti i kod visoko inteligentnih pojedinaca.
Ljudska priroda tjera nas da tražimo povezanost, čak i kada sami sebe uvjeravamo da nam niko ne treba. Istina je da su nam drugima potrebni bliskost, razumijevanje i podrška, iako nam sramota često govori suprotno. Kada uspijemo da je prepoznamo i postepeno nadvladamo, lakše prihvatamo različite dijelove sebe i shvatamo da nas oni ne čine manje vrijednima, piše Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.