Evo iznenađujuće istorije ove prakse pomjeranja kazaljki. I ne, razlog nisu poljoprivrednici!
Šta je ljetnje računanje vremena?
Ljetnje računanje vremena predstavlja praksu pomjeranja kazaljki na satu jedan sat unaprijed u odnosu na standardno vrijeme tokom ljetnjih mjeseci, uz njihovo vraćanje na prethodno vrijeme u jesen.
Osnovna ideja je da nam to omogućava bolje iskorišćavanje prirodne dnevne svjetlosti: pomjeranje sata jedan sat unaprijed u proljeće donosi nam više dnevne svjetlosti tokom ljetnjih večeri, dok nam vraćanje sata jedan sat unazad u jesen obezbeđuje više dnevne svetlosti tokom zimskih jutara.
Kada se mijenja vrijeme?
U Evropi, uključujući i Srbiju, ljetnje računanje vremena počinje posljednje nedjelje u martu, a zimsko računanje počinje posljednje nedelje u oktobru.
U proljeće: Kazaljke se pomjeraju jedan sat unapred u noći između subote i nedjelje, čime se gubi jedan sat spavanja. Izlazak i zalazak sunca biće oko sat vremena kasnije nego prethodnog dana, što nam donosi više svjetlosti u večernjim satima, prenosi Blic.
U jesen: Kazaljke se pomjeraju jedan sat unazad, čime se “dobija” jedan sat. Izlazak i zalazak sunca biće ranije, što znači više dnevne svjetlosti u ranim jutarnjim satima.
Zašto je uvedeno ljetnje računanje vremena?
Esej Bendžamina Frenklina “Projekat štednje” iz 1784. godine predstavlja najstariji poznati predlog za “uštedu” dnevne svjetlosti. Pisan je u šaljivom tonu i zalagao se za donošenje zakona koji bi obavezivali građane da ustaju u osvit zore kako bi se uštedjelo na troškovima za sveće.
“Svakog jutra, čim sunce iziđe, neka zazvone sva zvona u svakoj crkvi; a ako to nije dovoljno, neka se puca iz topova u svakoj ulici kako bi se ljenjivci efikasno probudili… Natjerajte čovjeka da ustane u četiri ujutru i verovatno će rado otići u krevet u osam uveče.”
Pravi tvorac ljetnjeg računanja vremena
Prvi pravi zagovornik pomjeranja sata bio je Englez po imenu Vilijam Vilet. Kao londonski građevinar, došao je na tu ideju dok je rano ujutru jahao konja 1907. godine. Primijetio je da su roletne na kućama čvrsto zatvorene iako je sunce uveliko izašlo. U svom manifestu pod nazivom “Gubljenje dnevne svetlosti”, istakao je da se svake godine protraći veliki broj sati dnevne svjetlosti i predložio praksu pomjeranja sata. Iako je potrošio čitavo bogatstvo lobirajući za ovu ideju, njegov predlog je tada uglavnom naišao na podsmeh.
Prvi svjetski rat doveo je do primijene u praksi
Stavovi su se promijenili tek izbijanjem Prvog svetskog rata, kada se javila preka potreba za uštedom uglja i energije. Nemci su prvi zvanično usvojili sistem produžavanja dnevne svjetlosti 1915. godine kao meru za uštedu goriva. To je dovelo do usvajanja ove prakse u Velikoj Britaniji 1916. godine, a ubrzo su taj primjer počele da slijede i druge zemlje širom svijeta.
Poljoprivrednici nisu podržavali ljetnje računanje vremena
Mnogi pogrešno smatraju poljoprivrednike pokretačkom snagom iza uvođenja ljetnjeg računanja vremena. Zapravo, poljoprivrednici su bili njegovi najveći protivnici i od samog početka su se uporno opirali toj promjeni.
Razlog je jednostavan: životinje i usjevi ne mare za sat, već za sunce. Krave moraju da se muzu u skladu sa njihovim prirodnim biološkim ritmom, a jutarnja rosa diktira kada poljoprivrednici mogu da počnu sa košenjem ili žetvom. Poljoprivrednicima je smetalo što moraju da započinju poslove u mraku kako bi se uskladili sa novim, vještačkim satnicama ostatka društva.
Nakon svjetskih ratova, praksa je povremeno prekidana i vraćana radi uštede energije, da bi u modernom dobu, zbog međunarodne trgovine i saobraćaja, bila usklađena i standardizovana širom Evrope – iako se debate o isplativosti i potencijalnom ukidanju pomeranja kazaljki vode i dan-danas.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.