Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (45): Melem od žalfije

Žalfija (salvia officinalis) je višegodišnja biljka koja raste u kamenjarima Sredozemlja u niskim grmovima.

FOTO: JAVIER MARTIN/WIKIPEDIA

Osjetljiva je na mraz i previše vlage, pa je kontinentalci moraju sijati i njegovati.

Sije se u aprilu i maju, tako da se sjeme samo malo pokrije zemljom. Đubri se svakih mjesec i po dana. Može se uzgajati i iz sadnica, ali i kao sobna biljka na sunčanom prozoru.

Tu se može uzgajati do ljeta, a onda presaditi u baštu. Do zime će se razviti. U proljeće treba orezati nove grane. Listovi se beru prije cvjetanja u aprilu, cvijet se bere u maju i junu, ali kako narastu novi listovi, mogu se brati tokom cijele godine.

Mlada biljka je svijetlozelena do ljubičasta, cvjeta u malim bijelim, plavim i ružičastim klasovima na vrhu stabljike. Može da naraste 30 do 60 centimetara.

Ima jako korijenje i drvenastu stabljiku i živi šest do sedam godina. Biljka ima jak aromatičan miris, koji se prilikom sušenja ne gubi. Raste na osunčanom, toplom mjestu, zaštićenom od vjetra.

List je mnogo ljekovitiji od cvijeta i najčešće se koristi sušen. Listove žalfije treba pažljivo ubrati i sušiti u hladu, u sjenci, na bijelom papiru. Sušenje treba da traje od 7 do 15 dana, zavisno od vegetacije. Kad se uberu listovi, stabljiku treba orezati, jer se žalfija formira kao žbun.

Biljka sadrži eterično ulje, salviol, tion, pinen, tanin, gorke supstance, bjelančevinu, skrob, gumu, kalcijum-oksalat, soli fosforne kiseline, kalijumove i kalcijumove soli, oko 2,5% eteričnog mirisnog ulja u kojem ima cineola, zatim borneol, bornilacetat i drugo.

Ljuta je i pomalo gorka zbog tanina i gorkih supstanci, koje su takođe ljekovite, kao što su kalijum, kalcijum, natrijum. Lišće žalfije djeluje adstrigentno, antibakterijski, fungicidno, antivirusno, pospješuje želudačnu sekreciju i smanjuje znojenje.

Ljekovitost žalfije prepoznali su još stari Rimljani i antički Grci, pa je poznata rimska izreka koja glasi: „Zaprijeti li smrt, po žalfiju u vrt”.

Bila je jedan od glavnih sastojaka smjese za balsamovanje faraona u Egiptu, a stare civilizacije upotrebljavale su je gotovo za sve bolesti. Smatrala se svetom biljkom i zapravo se upotrebljavala kao zamjena za antibiotik.

I danas je zvanična medicina priznaje kao vrlo korisnu biljku u liječenju brojnih bolesti, iako njeno djelovanje nije do kraja objašnjeno. Ipak, mnogi stručnjaci preporučuju da se čaj i drugi preparati koriste u preventivne svrhe cijeli život.

Najvažnije djelovanje je u čišćenju krvi i cijelog organizma. Djeluje antiseptično, pa se primjenjuje za ispiranje grla kod upala grla ili afti. Žalfija djeluje antimikrobno (pogodna je za čišćenje rana) i spazmolitično (opušta glatke mišiće). Zato se koristi i za inhalaciju kod astme, bronhitisa, ali i kod infekcija disajnih puteva. Smanjuje lučenje znoja i pljuvačke. Blagotvorna je u oba slučaja: za osobe sklone znojenju, jer ga smanjuje, ali i za osobe koje treba da se znoje, jer ga podstiče.

Preporučuje se kod menopauze upravo za regulaciju znojenja. Takođe, reguliše znojenje kod osoba u pubertetu i adolescenciji. Liječi i sve upale crijeva, želuca, jetre, žuči i mokraćnih puteva. Kako sprečava razvoj virusa, primjenjuje se i u obliku masti kod herpesa. Pošto djeluje adstrigentno, primjenjuje se za zaustavljanje krvarenja rana, ali i za dezinfekciju rana i čireva.

(Nastaviće se)