Kad sam u osnovnoj školi sa sedam godina rekao da mi je otac direktor cirkusa, učiteljica je, smijući se, dovela direktorku škole, jer je mislila da se šalim.
Uživao sam u tim djetinjim danima provedenim u cirkusu i oko cirkusa, igrajući se sa životinjama, gledajući probe artista na trapezu, mađioničara, ekvilibrista, klovnova… Često sam sa pomoćnim osobljem jurio male majmune koji su se skrivali iza sjedišta u redovima za publiku.
Sa ocem i njegovim vozačem Draganom Timekom sam putovao, gledao cirkuse u Italiji, Austriji, Turskoj. Preokret se desio kada sam napunio 11 godina, kada je rasformiran cirkus “Adrija”, pa je ova ustanova kupila dva velika luna parka sa najnovijim autodromima.
Ja sam obožavao da se vozikam u crveno-bijelim automobilčićima na struju. Dobio bih od osoblja punu šaku žetona i vozio se satima. Volio sam da testiram kola sam na pisti. Tada bi operater, koji je puštao struju i pokretao automobilčiće, na jednom potenciometru podizao brzinu i autić bi prosto letio. Kada bih velikom brzinom motao volan nalijevo, pa potom nadesno do kraja, automobilčić je mogao da ide gotovo pravo unazad. To je bila atrakcija za lokalne klince, koji su zabezeknuti gledali kako vozim.
Muzika na autodromu se u to vrijeme emitovala sa gramofona, koji je bio u centralnim kolima u kabini povezanim sa dva velika zvučnika. Tada su se puštale singl ploče. Pošto sam provodio dosta vremena na autodromu otac mi je dao povjerljiv zadatak da nabavim novu muziku. Ja sam otišao u Muzički magazin u centru Beograda, da kupim nekoliko najnovijih singlica.
Gledao sam omote i naročito su mi se dopala dva od benda “T Rex”. Kupio sam oba, “Hot Love” i “Get It On”. Nisam imao pojma šta pjevaju, ali mi je prodavac rekao da je to najpopularnije u Engleskoj. Tada još nisam imao gramofon, pa nisam mogao ranije da čujem pjesme. Gramofoni su bili rijetki. Par dana kasnije, prvi put sam čuo te pjesme na autodromu “Adrije” u Banjaluci 1971. godine.
Pošao sam sa ocem, koji je tamo išao, da premijerno pustim singliće. Bila je neviđena gužva u luna parku, posebno na autodromu. Prepuno omladine, šarolikih djevojaka i momaka koji su ushićeno uskakali u automobilčiće kada bi se trominutna vožnja završavala, da zamijene prethodne, koji su ispucali svoju vožnju. Ja sam sjeo pored operatera u kućicu i izvadio singl “Get It On”. On mi je pokazao kako da spuštam ručicu.
Krenula je da grmi pjesma sa velikih zvučnika. Pogledao sam kroz prozor publiku. Takvu radost i ushićenje nikada ranije nisam vidio. Vrištali su sve vrijeme dok su se vozili i slušali Marka Bolana. Odmah sam postao “Ti Reks” fan, a pjesme sam vrtio čitav dan do izbezumljenja. Voziti se automobilčićem i slušati “Ti Rekse”, to je zaista bio vrhunski osjećaj.
Godinu dana kasnije dobio sam prvi gramofon. Naravno da sam imao “Ti Rekse”, ali i sve moje omiljene glem rokere “Sweet”, “Slade”, Suzi Kvatro, Bouvija. “Ti Reksi” su za mene bili srž rokenrola.
Kada sam imao sedamnaest vidio sam na TV, u vijestima, da je poginuo Mark Bolan u saobraćajnoj nesreći. Bio sam tužan. “Mini moris” je vozila njegova supruga, takođe slavna pjevačica, Glorija Džons. Pijani su se vraćali kući poslije posjete jednom restoranu u Londonu. Glorija je preživjela i sa njihovim sinom otišla u SAD. Nikada nije služila kaznu.
Bolan je, inače, imao fetiš automobila, posebno ratkapni. Nisam to razumio dok sam kao klinac vozio električne automobilćiće i slušao stihove iz pjesme “Get it on”: “Ti si građena kao auto, Ti imaš ratkapnu sa dijamantskim oreolom, Ti si građena kao auto, O je, Kreni, Udari u Gong!”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu