Tako je Medeno Polje, selo idiličnog imena nadomak Petrovca, dospjelo na naslovne strane novina i u središte političkih prepucavanja.
A mještani se i toga boje. Njihov strah je opravdan. Jer, niko ih ništa nije pitao kad su ih tjerali sa njihovih ognjišta. Nisu ih mnogo pitali ni kad su ih mamili, medenim riječima, da se vrate u Medeno Polje. Nisu ih pitali ni kad su im zatvarali školu, ni kad su krčmili, pa raskrčmili zadrugu u njihovom selu. Ni sada ih niko ništa ne pita.
I dok u Medenom Polju caruje strah, u Petrovcu, Bihaću, Banjaluci, Sarajevu, Briselu… rade kalkulatori. Političari kalkulišu koliko bi glasova mogli uzeti na zaštiti vitalnog nacionoalnog interesa, brizi za dobrobit lokalnog stanovništva ili odbrani prosvjećene Evrope od migrantskog talasa. Lokalni biznismeni računaju koliko bi mogli uzeti na izdavanju lokacija za migranske centre, snabdijevanju kampova hranom i sapunom, pratećim uslugama. Jer, prosvjećena Evropa ne žali evra da balkansku rutu zadrži na Balkanu.
I tu je zatvori.
Lokalni političari u Petrovcu uzalud pišu deklaracije. Migranti ne čitaju deklaracije, oni čitaju samo mape i gledaju kako da se domognu granice EU. Ni u Briselu ne čitaju deklaracije malih opština sa Balkana. I oni čitaju mape i gledaju kako da migrante maknu što dalje od granice EU. Ako zaista žele da “odbrane” Medeno Polje od migranata, lokalni političari treba samo da ponavljaju da je Medeno Polje na samoj granici EU. A jeste.
Ali, pitanje je šta dalje? Jer migrantski čvor se steže.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu