Ne treba previše trošiti riječi niti dubokoumno analizirati to što je nominalni Jevrej Alkalaj odbio da pozitivno glasa o stvari koja bi, prirodno, trebalo da izaziva poseban sentiment upravo kod pripadnika naroda kome je nacistička ideologija nanijela najviše zla.
Primjera radi, podršku ruskoj rezoluciji dao je čak i Izrael, zemlja koja je najbliži strateški saveznik SAD i koja bez američke podrške, u neprijateljskom okruženju u kom se nalazi, ne bi opstala ni dana.
Savezništvo je jedno, principi su nešto sasvim drugo, a osuda nacizma i neonacističke ideologije, valjda, trebalo bi da predstavlja nešto oko čega nema dileme ni dnevnopolitičkih interesa. Bez obzira na rat u Ukrajini i prepucavanja Rusa i Amerikanaca oko toga ko ima veće mišiće i čija raketa bi prva pogodila cilj.
Hrvatski književnik, novinar i kolumnista Ante Tomić je prije nekoliko godina, komentarišući izjave i poteze jednog tadašnjeg ministra u Vladi Hrvatske, inače neskrivenog ljubitelja NDH i ustaša, dotičnog nazvao „političkim Minotaurom“. Budući da je taj ministar dolazio iz reda manjinskog naroda, prema kojem hrvatski desničari baš i nemaju previsoko mišljenje, Tomić se sažalio nad sudbinom kontroverznog lika čiji je identitet nekako „komplikovan, težak, kontradiktoran“. Kao kad je neko, slikovito navodi Tomić, homoseksualac i skinhed, kaluđerica i nimfomanka, komunista i vjernik. Zbunjujuća osoba sastavljena od raznorodnih, neskladnih dijelova.
Sven Alkalaj je Jevrej; barem se tako izjašnjava i zahvaljujući tome je izgradio svoju političku i diplomatsku karijeru. Preciznije, Jevrej koji je zahvaljujući prijateljstvu s Harisom Silajdžićem i članstvom u Stranci za BiH svojevremeno došao do pozicije ministra spoljnih poslova, a zatim i do šefa Misije BiH pri UN.
Jevrej kome ne smeta to što se ulice u Mostaru i Sarajevu nazivaju po ustašama, ali mu smeta ruska rezolucija o osudi nacizma. Politički Minotaur, „mejd in BiH“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu