Rašević je rođen u Velikom Selu kod Loznice i jedan od malobrojnih mladih naučnika sa ovih prostora kome je uopšte pružena šansa da radi u toj prestižnoj instituciji.
Nikola kaže da je još kao mali čuo za CERN i da je on za njega uvijek djelovao gotovo nedostižno, ali je ipak vjerovao da ako bude marljivo radio može stići ne samo do te institucije već i do daljih ciljeva koje je sebi postavio.
Posao koji sam dobio iskreno me je prijatno iznenadio. Mislio sam da ću biti nečiji “potrčko”, da ću odrađivati tuđi posao, što bi mi, takođe, bilo dovoljno u odnosu na to u kojoj instituciji radim. Međutim, dobio sam dva projekta koji su samo moja odgovornost i već sam sa profesorima na fakultetu dogovorio da jedan od njih iskoristim za svoj diplomski rad. Kolege su jako dobre i prijatne, uvijek raspoložene za saradnju, ima nas iz cijelog svijeta i svi imamo jedno za cilj i za to se zajedno borimo, a to je da pomognemo u otkrivanju nekih zakona o nama samima, o našoj planeti, kosmosu i prirodi, kojoj se svakog dana sve više i više divim – priča oduševljeno Nikola, piše Blic.
Prema njegovim riječima, CERN je jedinstven po tome što tamo nema ograničenja ni u materijalnom, ni u tehnološkom smislu te da mu rad u takvoj jednoj instituciji pruža neograničene mogućnosti za učenje i napredovanje.
– Sve što je trenutno na svijetu posljednja tehnologija, ne pita se koliko košta – sve se radi. Kod nas u Srbiji su male mogućnosti da se radi nešto što nije teorijski i što treba da se napravi jer to obično puno košta, ali se iskreno nadam da će se to promijeniti – sa puno optimizma priča Nikola.
Dodaje i da mu je trenutni plan da nastavi studije negdje u inostranstvu, ali da planira da se vrati u Srbiju i tu nastavi karijeru.
– Mislim da je to moralna obaveza svih nas koji smo negdje otišli, da se vratimo, ali ne u penziju, već onda kada smo najjači i puni znanja i energije i volje da ga primijenimo. Moramo da zapamtimo da ne bismo bili ovde da nije bilo Srbije, na čijim jaslama smo naučili sve što sada znamo. Sve loše i dobro što se vezuje za naš sistem i naš narod je i naše, to smo mi i zato treba da doprinosimo svom narodu i ispravljamo ono što je loše, da bi naša pokoljenja živjela mirno i prosperitetno. Da napomenem, ja sam kao student većinu vremena živio u domu od gradske i državne stipendije, a da pritom ništa nisam proizveo sem znanja u glavi. Baš zato moram da ga vratim tamo odakle je poteklo – objašnjava Nikola.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu