Prema saznanjima, Poljoprivredna inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je odmah po dobijanju obavještenja, izašla na teren, uzorkovala pomenuto brašno i preventivno povukla cijelu seriju proizvoda do pristizanja rezultata analiza.
– Poljoprivredna inspekcija je izvršila nadzor na mjestu prometa. Uzeti su uzorci za analizu čiji će rezultati biti poznati za 10 dana – potvrđeno je Blicu u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Kako je već pisano, otac (34) , njegov trogodišnji sin i šestogodišnja kćerka iz Niša primljeni su 17.avgusta u Klinički centar u Nišu sa kliničkom slikom koja je ukazivala na moguće trovanje bunikom, odnosno atropinom, koji se nalazi u njenom sjemenu i lišću. Otac je primljen na Kliniku za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma – na odsjeku za toksikologiju dok su djeca sa lakšom kliničkom slikom zadržana radi posmatranja na Dječjoj klinici.
Nakon što su stabilizovani, oni su 18. avgusta pušteni kući a toksikološkom analizom uzoraka krvi, urađenom u Zavodu za sudsku medicinu, potvrđeno je da je u pitanju trovanje atropinom, alkalodiom koji se može naći u u bunikama.
“Još ništa ne isključujemo”
S obzirom da su i djeca i otac jeli kačamak od heljdinog brašna, posumnjalo se da je to mogući put unošenja u organizam ove toksične materije, koja se, nikom slučaju ne smije naći ni u jednoj vrsti žitarica niti hrane. No, za tako nešto još uvijek ne postoje dokazi pa ne može tvrditi da je brašno bilo neispravno, dok se to i analizama ne utvrdi. Do pristizanja rezultata analiza, zapravo se ništa još uvijek ne isključuje kao mogućnost.
– Dok se ne uradi analiza brašna od kojeg je pravljen kačamak, ne može se tvrditi da je neželjena supstanca bila u njemu. Industrijska proizvodnja brašna je takva da se bunike nikako ne mogu naći u brašnu a ako se to desilo, posao je inspekcija da utvrde gdje je došlo do propusta. No u ovom trenutku se ne može tvrditi da je ta supstanca bila u brašnu. Bitno je da je inspekcija dobro reagovala i povukla preventivno cijelu seriju tog proizvoda i da će biti izvršene provjere – kaže naš izvor.
Nema drugih slučajeva
Kako se saznaje u Kliničkom centru u Nišu, ni prije a ni poslije ovog slučaja, nije zabilježen nijedan drugi slučaj koji bi ukazivao na sumnju trovanja atropinom. To je ono što se pomalo ne uklapa u teoriju da je trovanje izazvalo neispravno brašno jer bi u tom slučaju, logično bilo očekivati daleko više slučajeva. No, ni prije ni poslije troje članova ove niške porodice, u KC Niš nije bilo drugih pacijenata sa istim tegobama. S toga je veoma čudno, a možda se može se reći i malo nevjerovatno, da se nedozvoljeni atropin nalazio samo u jednoj kesi brašna? Ipak, do pristizanja analiza, ništa nije isključeno.
Simptomi trovanja atropinom
Simptomi trovanja atropinom su zažarenost lica, proširene zenice, smetnje sa vidom, suvoća usta, uznemirenost, lupanje srca izazvano porastom srčane frekvence, retencija (zadržavanje) urina. U nekim slučajevima stepen psihičke uznemirenosti može biti jako visok .
Zrno bunike veličine palca
Otrovni korov kakav je bunika ni u kom slučaju se ne može naći u žitaricama ukoliko se poštuju industrijski sistem proizvodnje i sve zakonom propisane radnje, već eventualno, jedino ako se mljevenje vrši u potočnim mlinovima, bez dodatnih prosejavanja i kontrole.
Ivan Petković agronom Gradske uprave iz Niša, objasnio je za naš list da je zrno bunike i do 100 puta veće od zrna žita ili heljde te da žitarice na putu od njive do trpeze prolaze pet ili šest puta kroz sejanje, pa je nemoguće da se sjeme ove otrovne biljke nađe u brašnu, ako se poštuju procedure u proizvodnji, prenosi Blic.
– Bunika je širokolisni korov koji se u usjevima svih žitarica vrlo lako suzbija herbicidom. Ona ne bi trebalo uopšte da se nađe u momentu žetve u žetvenoj masi. Nakon toga kombajn ima sistem trijera, raznih sita, koja odvajaju ono što ne treba da bude u pšenici, kukuruzu, ječmu, soji, prosu, heljdi… Sjeme bunike je kao palac prsta, mnogo je krupnije od zrna heljde ili žitarice. Sam sistem trijera u kombajnu bi odvojio to sjeme. Poslije toga, prilikom uskladištenja, ponovo se seje na nekim sitima, pa prije meljave se seje, pa se onda pere, pa se melje… Ako je, po pretpostavci, bunika dospjela u masu koja se mljela, to je moguće jedino ako je mljevenje rađeno u nekim priručnim mlinovima bez sijanja – ocjenjuje Petković.
On naglašava da je industrijski sistem proizvodnje takav, da sa vjerovatnoćom od 100 odsto otklanja takvu mogućnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu